Imala je plave oči i to je bilo jedino drugačije na njoj. – Dođi, sjedni, mogu li ti nešto donijeti? -pitala ju je Savannah i sama pomalo zbunjena. Nikada, baš nikada ovaj susret nije zamišljala ovako. Kao dijete uvijek je sanjala kako će joj poletjeti u zagrljaj i samo dugo plakati. Ali stvarni život bio je nešto drugo, sada je odrasla, majka je stvarna osoba, a ne neki lik iz njene mašte. Tu je i očito joj želi nešto reći, a ona će je rado saslušati. – Nemoj se mučiti, može samo malo vode, dođi sjedni pored mene – rekla je Vivien i potapšala kauč. Savannah je sjela i pitala – Zašto sada Vivien? Zašto nikada prije? – Molim te samo me saslušaj, može? Nemoj misliti da sam te željela ostaviti, naprosto sam morala. Bila sam još tinejdžerica, tvoj otac je bio muzičar, stalno na turnejama. Ja sam mu pjevala prateće vokale i kada sam ostala trudna s tobom on je bio na drugom kraju svijeta. Nije bio zainteresiran za to da bude otac, a ja nisam mogla sama. Roditelji su me nagovarali da te dam na posvajanje jer još nisam završila ni školu. Bili su uporni i popustila sam.

Cijelo vrijeme pitala sam se kako ti je, da li si u dobroj obitelji. Raspitala sam se o tebi i napokon sam saznala da si dobro. Dolazila sam pred tvoju školu i gledala te na igralištu. Kada si ostvarila karijeru pjevačice, bila sam tako ponosna na tebe. I ja sam cijeli život pjevala, naravno nisam bila tako uspješna kao ti. Čula sam da si odlučila ostati ovdje za stalno pa sam te odlučila potražiti. I ja sada živim blizu i željela sam te upoznati i vidjeti želiš li imati nekakav kontakt sa mnom. – Oh, Vivien – rekla je Savannah i zagrlila je čvrsto. -Nemaš pojma koliko nam je bio sličan životni put. Prošle smo gotovo iste stvari, pa ti onda reci da geni nisu važni. Krv nije voda, uistinu -rekla je Savannah shvaćajući je u potpunosti, sve njene dileme, boli. I ona bi bila u istoj situaciji da su se stvari odigrale malo drugačije. Ona je ostvarila ono što je željela, život je bio dobar prema njoj. Pitala je za oca, a ona joj je rekla da je već odavno preminuo uslijed neurednog života, alkohola i svega drugoga. Savannah je bilo žao, pogotovo kada je čula da je bio pjevač benda koji je obožavala cijeli svoj život. – I tako sam ja dijete dvoje rokera, pa nisam imala nikakve šanse, zar ne? – smijala se kroz suze.

– Drago mi je da si došla. Imam li braće i sestara? – Nikada se nisam udavala i nisam imala djece poslije tebe. Nekako mi se činilo nepošteno, da sam tebe ostavila, a da drugima dam dom – rekla je Vivien također kroz suze. – Možda si trebala, pogledaj mene, i ja idem tim putem – rekla je Savannah shvaćajući da joj život ide istim tokom kao i majčin. Kasnije, i ona je njoj pričala o sebi, o svemu što je bilo, kako je živjela, pričale su i o muzici, Vivien je razumjela sve o čemu joj je govorila, bila je upućena u tehničku stranu posla. Godinama je bila na turnejama i znala je kako taj posao funkcionira. Poslušala je nove Savannahine pjesme i bila oduševljena njima, pjevala je zajedno s njom i imala je super glas koji se savršeno slagao s njenim. Navečer je otišla i Savannah joj je rekla da navrati kada god poželi. Sviđala joj se njena majka i željela je s njom izgraditi odnos. Bilo joj je drago što je došla, možda ipak nije bilo prekasno za njih, da još uvijek budu majka i kći.

-VII-

Kada se Ashley vratilla, Savannah joj je ispričala što se sve dogodilo sa Everettom, njegovom zaručnicom, kako joj je majka došla na vrata. -Nema me mjesec dana i sve ovo se izdogađalo. Kakva je Vivien? – Ista ja, doslovno – rekla je Savannah smijući se. Ispričala joj je njen životni put i Ashley nije mogla vjerovati. – Jesi li joj oprostila? – A što joj ja imam opraštati Ashley, i ja sam mogla biti u potpuno istoj situaciji. Nijanse su odlučivale o svemu. -Imaš pravo. A Everett, što sada s njim? – Ništa, rekao je da se ženi krajem godine, možeš li vjerovati? – Ja mislim da je on malo zbunjen, pitanje je, što ćeš ti poduzeti u vezi njega? – rekla je Ashley. – Ja? Baš ništa, ne pada mi na pamet trčati za njim kao neka klinka. Ja sam slobodna i on zna što ja prema njemu još uvijek osjećam. Uostalom, uskoro namjeravam otići na jednu mini turneju i neće me biti tu u gradu. Jedva čekam da ti iskreno kažem – rekla je Savannah. Delilah im je na terasu donijela čokoladnu tortu sa prženim, ušećerenim orasima i šlagom, a Ashley ju je pitala – Delilah, što se to događalo dok mene nije bilo, zar nisi čuvala našu gospođicu? – Ashley, ne zafrkavaj staru ženu, ja sam tu da kuham ne da se miješam u njen privatni život – rekla je Delilah mudro – Ali, ako mene pitate, onaj gradonačelnik malo previše vremena provodi preskačući ogradu kako bi se samo pojavio tu na terasi.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22