Ljubavni roman

Ljubavni romani za one koji vole čudesne doživljaje ljubavi

Zamisli, Ashley, on ne zvoni na vratima kao sav normalan svijet, on se samo nacrta tu pred Savannah. Sviđa mi se taj dečko, ali morat će odlučiti koja mu se više sviđa ona plavojka ili ova crnka – rekla je i frknula nosom te otišla u kuću. Ashley i Savannah su se još pet minuta smijale nakon što je otišla. Ashley se bacila na dogovaranje novih nastupa, Savannah na skladanje, Delilah na kuhanje i dani su im bili ispunjeni. Savannah je jedan dan dogovorila susret sa majkom u gradu te su se našle u restoranu. Ovoga puta odabrala je drugi jer nije željela opet nabasati na Everetta i njegovu zaručnicu, ali nije bila te sreće. Čim je ušla, primijetila ga je, doduše ne u društvu zaručnice, nego sa nekim muškarcima za stolom. Kada ju je uočio, kimnuo joj je glavom, ona njemu također. Smjestila se s majkom za najudaljeniji stol od onoga gdje je on sjedio, ali to ga nije spriječilo da im nakon nekog vremena priđe. -Dobar dan Savannah, kako si? -rekao je i nasmijao se samo kutem usana. Suzio je oči i gledao u njenu majku. – Dobar dan gradonačelniče, hvala, izvrsno sam. Upoznaj moju majku, Vivien Dale – rekla je Savannah mirno. – Majku? – zbunio se Everett jer je poznavao njenu majku Daisy. – Moja biološka majka – pojasnila mu je Savannah. – Aaa, oprostite nisam odmah shvatio. Zato ste tako slične, sada mi je jasno od koga je Savannah naslijedila ljepotu – rekao je šarmantno i Vivien se nasmijala od uha do uha. – Hvala, baš ste dragi. – Aha, – mislila je Savannah – Tako drag! – Oprostite što vas ometam, ali možeš li malo doći, trebam te nešto na samo -rekao je ispričavajući se. – Oprosti, ali nemamo puno vremena, može li to sačekati neki drugi put? – bila je nevoljka ugoditi mu. – Samo idi – rekla je Vivien, imamo dosta vremena. Sada ga nije mogla odbiti pa je polako ustala, a on ju je uhvatio za nadlakticu i gotovo odvukao van iz restorana – Sto ti je Everett, daj me pusti! – Misliš li da se možeš igrati sa mnom Love? Nakon onoga što se desilo tamo kod tebe, misliš li da možeš samo tako nestati ponovo iz mog života? – Molim? Jesi li ti sasvim poludio? Rekla sam ti da je to bilo to. Ti si dobio što si ti htio, ja sam dobila završetak priče između nas. – A to ćeš samo ti odlučiti? Mene se ništa ne pita? – Pa, pitala sam te kada je svadba, ti si rekao krajem godine. Koliko sam shvatila nisi rekao da je neće biti. – Stvari nisu tako jednostavne, Love … – O, jednostavne su i te kako. I molim te, reci toj svojoj zaručnici da me ne proganja po gradu i moli da se ja maknem od tebe. Koliko vidim, stalno ti mene nešto trebaš. Ostavi me Everett, ostavi me zauvijek na miru – rekla je i krenula prema restoranu. Sustigao ju je i naslonio na zid te počeo ljubiti, gladno, željno, posjednički, kažnjavajući, nagrađujući, ostavljajući trag na njenoj duši i tijelu.

Bio je dan i svatko ih je mogao vidjeti, ali kao da ga nije bilo briga. – Nemoj misliti da je ovo kraj, jer nije Love, neću te pustiti samo tako, ne ovaj put – šaptao joj je na uho. -Najprije samom sebi to moraš dokazati, pa tek onda doći Everett -rekla je i istrgnuta mu se iz zagrljaja te potrčala nazad u restoran. Otišla je u toalet i pokušala malo doći k sebi, ali srce joj je lupalo kao da će iskočiti iz grudi, oči su joj bile sjajne kao da je u groznici, a šminka potpuno razmazana, usne crvene i nabubrele od poljubaca. Umila se i popravila šminku, ali i dalje je izgledala kao da je prije pet minuta vodila ljubav. A zapravo je s Everettom vodila ljubavni rat, u kojem nije bilo pobjednika, samo žrtve. Vratila se za stol, a majka ju je gledala smješkajući se – Oh, ti divni ljubavni dani, da mi je vratiti samo jedan od njih – rekla je. – Vjeruj mi, daleko je ovo od ljubavi – rekla je Savannah. – Ne bih baš rekla, gradonačelnik izgleda kao da se smrtno zaljubio, zar ne vidiš? -Nema on pojma u koga je zaljubljen, Vivien – rekla je Savannah. – Poslušaj me kćeri, nemoj zbog ponosa izgubiti nešto veliko, žalit ćeš cijeli život. Prava ljubav dogodi se samo jednom u životu, bori se za nju i zgrabi je dok nije prekasno. – Hvala, mama, razmislit ću o tome – rekla je Savannah suho, želeći završiti tu temu. Vivien više nije željela inzisti-rati pa su naručile jelo, ali Savannah je bila toliko pod dojmom da uopće nije imala teka. Mislila je samo na Everetta i njegove riječi i to kako ju je ljubio. Bližio se kraj godine i Savannah ga nije željela dočekati u gradu. Nije htjela biti tu kada bude Everettovo vjenčanje o kome su u svim novinama pisali kao o vjenčanju godine. Everett ju je jedno vrijeme uistinu ostavio na miru, nije ga viđala ni susretala, nije joj više nepozvan dolazio na vrata. Ali joj je suptilno davao do znanja da misli na nju i ponekad bi je nazvao i samo šutio s druge strane linije. Poslao joj je ogromnu čokoladu sa posvetom na kojoj je pisalo – Trebao sam biti s tobom. – Pa zašto nisi? – promrmljala je sebi u bradu kada je paket stigao.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22