Ljubavni roman

Ljubavni romani za one koji vole čudesne doživljaje ljubavi

Imala je pune ruke posla, po cijele dane je trčala na sve strane. Baš kada je trebala početi snimati vokale, dobila je nekakvu virozu i morala se vratiti kući kako bi se propisno zaliječila i mogla dalje raditi. Delilah je otišla svojoj rodbini na Floridu, a Ashley je ostala u studiju gdje ih je čekao posao. Dogovarala je sve sa bendom i tehničarima. Majka joj je prvih dana dolazila i donosila juhice i kuhala čajeve. – Nisam baš neka kuharica, nije mi nikada trebalo da ti iskreno kažem. Uvijek sam bila u pokretu i jela negdje usput – rekla je ispričavajući se. – Ma daj, kao da sam ja nešto bolja. Zamolila sam Delilah da me počne učiti, barem osnovama – rekla je Savannah ispuhujući nos. Nakon par dana i Vivien je morala otputovati pa je ostala sama u kući. Gledala je filmove u dnevnoj sobi, odmarala i tumarala okolo u pidžami po cijele dane. Dok je izlazila iz kupaonice nakon vrućeg tuša, začula je zvono na ulaznim vratima. Ogrnula se velikim frotirskim ogrtačem i zamotala kosu u ručnik te otišla vidjeti tko je. Na vratima je bio Everett i nosio je ogromnu pletenu košaru. Otvorila je i pitala – Otkuda ti i što trebaš? – Dobar dan Love, čuo sam da si bolesna pa sam ti donio nešto da se okrijepiš. – Od koga? – pitala je sumnjičavo. – Od tvoje majke Vivien, sreo sam je jučer u gradu. Mogu li ući? – Naravno, uđi – rekla je.

Izgledao je bolje nego ikad, sa onom svojom plavom kosom koja mu je sada bila malo duža pa se blago kovrčala iznad čela. Gledao ju je iza gustih trepavica koje su zaklanjale najplavije oči na svijetu. Svaki put kada bi ga vidjela oduzimao joj je dah, koljena bi joj klecala samo od pogleda na njega. Imao je na sebi debelu vestu i blijede traperice koje su mu se savršeno pripijale na svim strateškim mjestima. Otišao je u kuhinju i iz košare izvadio cijelo čudo hrane iz delikatesnog dućana. Vruću pileću juhu sa okruglicama, nekoliko vrsta finih sireva i narezaka, masline, vruća peciva i tortu od pekan oraha. – Njam, umirem od gladi – rekla je i navalila na hranu. -Vidim da si bolje – rekao je on i gledao je kako jede. – A što ti čekaš, jedi! – rekla je ona punih usta. – Ne treba, hvala, već sam jeo. -1 što ima kod tebe? – pitala je kada se najela.

– Mislim da si već čula. Nisam više sa Annaleigh. Shvatio sam da si u pravu, ne bi bilo pošteno tako je zavaravati. Nisam zaljubljen u nju, ne volim je, ne onako kao tebe -rekao je gledajući je. – I što sada? – pitala je – Ja još uvijek nisam tvoja djevojka iz snova. Ti znaš čime se ja bavim i da mi je taj posao jako važan. Imam publiku koja me treba, i ja trebam njih. Upravo počinjem snimati novi album, na proljeće će biti vani, poslije toga idu nastupi, promocija. Nema predaha. Ja ću ove godine možda biti tu u gradu možda sve zajedno tri mjeseca. – Nije me briga Love, smislit ćemo nešto. Ti jesi moja djevojka iz snova, uvijek si bila i uvijek ćeš biti, zar ne znaš to? – rekao je i povukao je sebi u krilo. Počeo ju je ljubiti, a onda pitao: – A ti? Nikada mi nisi rekla da me voliš, samo vičeš na mene non-stop. – Oh, Everett, volim te. Čini mi se da te volim cijeli svoj život. Nikada nisam prestala, ni na jednu sekundu. -Bože, samo sam stalno čekao nešto, a nisam shvaćao da si ti ono što neprestano čekam. Nisam se mogao vezati ni za koga. Želim s tobom stvoriti obitelj i dom, želim tvoju djecu da trčkaraju oko nas. Želim s tobom otići na turneju, želim biti dio svakog segmenta tvoga života Savannah Love – rekao je i ponio je prema stepenicama i u njenu spavaću sobu.

Vodili su ljubav lagano, nježno, gledali se u oči i šapćući jedno drugom koliko se vole. Savannah nikada nije bila sretnija, zahvaljivala je nebesima što je sve tako ispalo, što se vratila i dobila ga napokon. Sada je shvaćala koliko je zapravo bila sama bez njega i koliko je bila ispunjena sada kada je tu. Ostao je kod nje idućih nekoliko dana, spavao u njenom naručju, budio se s njom, zajedno su doručkovali, odlazili u šetnju oko jezera, pričali satima. Kada je ponovo otputovala zbog posla neprestano su se čuli, dopisivali porukama i mailovima. Falio joj je i nije mogla vjerovati da je mogla tolike godine živjeti bez njega. Ashley je bila presretna zbog nje i veselila se kao malo dijete što su napokon zajedno. – Ljubav je pobijedila! – govorila je stalno. Kada se vratila u grad Savannah je otišla kod njega i sada su u njegovoj kući provodili mnogo vremena. Žadnje dane zime provela je u njegovom naručju, izvaljena na kauču u dnevnoj sobi gdje su zajedno gledali filmove i jeli pizzu. – Ovo je bio raj, a što ćemo sada? – pitala se ponekad. Everett joj je jednoga dana rekao – Razmišljam da se ne kandidiram ponovo na sljedećim izborima za gradonačelnika – Zašto? -pitala je iznenađeno: – Mislim da si ti fantastičan gradonačelnik. Stalo ti je do građana i njihove dobrobiti, stalo ti je do grada. Napravio si puno toga dobroga i mislim da moraš nastaviti. – Znam, ali volio bih više vremena provoditi s tobom, otići s tobom na turneju.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22