– Želim da kupiš kuću blizu mene i da me stalno posjećuješ – rekla joj je. Svojim posvojiteljima Daisy i Toddu također je dala mnogo pa su renovirali svoj pansion u mjestu gdje žive i uživali u njegovoj ljepoti. Voljeli su živjeti tamo i baviti se tim poslom pa im je to bio ogroman dar od nje. Pansion je bio predivan, na samoj obali oceana, sav u bijelom, sa prekrasnim okolišem, divno su ga obnovili, ali je zadržao onaj stari šarm. Everettu su se bližili novi izbori i još uvijek se kolebao da li da nastavi s tim, a ona mu je davala svesrdnu podršku. Osnovala je zakladu koja će se financirati iz ostavštine njenog oca i nositi njegovo ime za školovanje djece iz siromašnijih obitelji, osnovala je centar za pomoć maloljetnim trudnicama te još mnogo projekata koje je namjeravala poduprijeti. – Ali moraš biti gradonačelnik dragi, jer ti si jako dobar u tome, a ja ću ti pomoći kako god budem mogla – poticala ga je. Zato se kandidirao i glatko pobijedio. Za građane Madisona uopće nije bilo pitanje tko će pobijediti. Voljeli su ga, cijenili su ga i željeli su ga za gradonačelnika, a on je bio ganut njihovom podrškom.

Njenu sreću pomutio je jedino događaj sa Delilah. Jednoga dana dok je odrađivala promotivni nastup u nekom studiju i bila usred snimanja, došla joj je Ashley i šapnula na uho. – Dobila sam poziv iz Madisona. Delilah je u bolnici. – Što? – vrisnula je Savannah na glas i odmah se ispričala te napustila studio. – Reci brzo što je bilo, Ashley. -Pa, izgleda da se Delilah srušila dok je bila u svojoj crkvi, navodno je sada stabilno. – Idemo odmah k njoj – rekla je Savannah bez oklijevanja. -Otkaži sve što smo imali u planu idućih dana. – U redu, evo već zovem – rekla je Ashley i počela telefonirati. Savannah je bila tako zabrinuta. Njena voljena Delilah, samo da joj bude dobro. Odletjele su prvim letom do Jacksona gdje je bila smještena. Savannah je mislila da stvar ipk nije tako bezazlena kada su je odvezli u veću bolnicu, pa je sada bila još zabrinutija. Uletjela je u bolnicu i pitala – Delilah Jones? – Na drugom je katu, na kardiologiji, soba pet – rekla je sestra na prijemnom pultu. – 0 Bože, kardiologija! -rekla je Savannah i pohitala prema dizalu. – Smiri se Savannah – rekla je Ashley, nećeš joj pomoći srušiš li se i ti. – U pravu si – odgovorila je, ali je i dalje žurila prema njenoj sobi. Kada je ušla Delilah je žmirila, a aparati oko nje su pijukali i svjetlili.

– Delilah, Savanpah je, kako si? -pitala je tiho. – Oh, Savannah, draga moja, dobro sam, ništa ne brini -odmahnula je Delilah rukom u kojoj je imala infuziju. – Što se dogodilo? – pitala je Savannah. – Ma, ništa! Bila sam u crkvi, pjevala, odjednom sam osjetila pritisak u grudima, zavrtjelo mi se i samo sam pala. Vruće je tamo, to je stara crkva, klimatizacija je loša. Već sam sto puta pastoru rekla da je treba promijeniti. Pa skupit ćemo svi novac za to, ali on stalno odugovlači – govorila je Delilah i Savannah se činilo da je ipak dobro, da se ništa loše nije dogodilo. – A što kaže liječnik? – pitala je ipak. – A što on zna, završio je osnovnu školu prije pet minuta. Rekao je da je to nekakvo predinfarktno stanje – rekla je mirno kao da govori o vremenu. -Predinfarktno? Delilah, nemoj se šaliti sa mnom. – Nemoj se tako uzne-miravati, bit ću ja dobro. Znaš, doktor mi je već prije mnogo godina rekao da ne smijem jesti slatko, ni masno, da moram smršavjeti, da se moram baviti sportom. Ha, ha. Možeš li zamisliti mene kako trčim ili idem u teretanu? A što da jedem ako izbacim sve što je ukusno? I da trebam prestati pušiti i to je rekao. -Pušiti? Pa ti ne pušiš Delilah! – čudila se Savannah. – Pa, ponekad zapalim jednu, kad završim s poslom, ali ne često. – Znaš što Delilah, vježbat ćeš, tako mi svega, nabavit ću ti sprave i vježbat ćeš kod kuće ako ne želiš u teretanu. – Ma, Savannah bit ću ja dobro, ne brini toliko – uvjeravala ju je Delilah. – Želim da živiš još i da živiš kvalitetno. Ako treba zaposlit ću nutricionista da ti slaže obroke i držat ćeš se toga. Zaboravi na cigarete, zauvijek. Ako je doktor tako rekao, onda ga poslušaj! Ako ne radi sebe, onda radi svoje djece i unuka. I radi mene – rekla je Savannah molećivo i poljubila joj ruku. – Dobro sam, dobro sam djevojčice, ne brini – raznježila se sada i Delilah kada je vidjela koliko se uplašila. Savannah je razgovarala sa liječnikom koji je uistinu bio mlad, ali se vidjelo da zna svoj posao i dobila sve informacije koje su je zanimale. Rekao joj je da je Delilah dobro sada i da može biti dobro još niz godina ako se bude pridržavala terapije i malo korigirala životni stil. Propisao joj je lijekove i Savannah mu je obećala da će je opominjati da ih pije u određeno vrijeme. Nakon nekoliko dana otpuštena je na kućnu njegu i Savannah je ostala uz nju sve vrijeme. Kada je ojačala i bila ponovo spremna za posao, zabranila joj je bilo kakav težak rad. Više joj uopće nije dala da čisti i posprema bilo što.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22