Ljubavni roman

Ljubavni romani za one koji vole čudesne doživljaje ljubavi

Pozvat će i Ashley, zaslužila je nakon ovakve turneje. Ovdje u Mississippiju počela je jesen, za ostatak Amerike to je značilo hladnije vrijeme, ali ovdje su temperature još uvijek bile ljetne. Voljela je jesen na jugu, te mirise, obilje voća, povrća, malo blažeg vremena, još uvijek toplih noći. Vlaga je bila gotovo stopostotna. Izašla je iz kade i umotala se u meki bijeli ručnik i promotrila se u antiknom zrcalu u kupaonici. Njenoj dugoj, crnoj, kovrčavoj kosi vlaga nije smetala, dapače. Tada bi joj kovrče bile još ljepše, bolje oblikovane. Godinama ih je ravnala, glačala, istezala i onda prestala. Bilo joj je dosta borbe sa prirodom. Prigrlila je i zavoljela svoju divlju, ali prekrasnu kosu koja se i uklapala u njezin imidž rokerice. Bila je srednje visine, malih grudi, uskog struka, oblih bokova, vretenastih nogu i prekrasne guze. Lice joj je bilo izražajno, neponovljivo lijepo, ravne, pune obrve uokvirivale su smeđe oči obrubljene gustim crnim trepavicama. Nos joj je bio pravilan, proglasili su ga najljepšim nosom kakav su žene tražile da im naprave kada bi došle na estetske zahvate tog tipa. Usne su joj bile pravilne, uvijek rumene i ne previše pune. Sve na njoj je bilo umjereno i pravilno, ali posloženo takvim redosljedom i poretkom kao da je netko od umjerenosti želio stvoriti savršenstvo. Ništa na njoj nije bilo pretjerano ni neobično, ali nije bilo ni dosadno. Bila je vitka jer je trošila toliko energije na nastupima da nije mogla dobiti ni grama. Tek kada bi se opustila i potpuno odmarala dobila bi kilu ili dvije, ali sve bi se vratilo na staro čim bi počela ponovo nastupati. Sada dok je raščešljavala kosu i nanosila pjenu za oblikovanje razmišljala je o svojoj želji da se vrati ovdje na jug. Godinama je ovdje samo nastupala, a onda bježala što dalje, od sjećanja, uspomena. Čim bi udahnula vlažni južnjački zrak sve bi joj se vratilo. Djetinjstvo bez bioloških roditelja, obitelj koja ju je usvojila, ljubav prema Everettu Cooperu, jedinoj ljubavi njenog života. Hoće li ga ponovo sresti? Nesumnjivo hoće, a on je sada ni više ni manje nego gradonačelnik. Manje od toga nije ni očekivala od njega. Iz ugledne obitelji, odgajan da bude pobjednik u svemu, njegovan, mažen, voljen, potican da daje svoj maksimum. Lijep kao neko muško božanstvo, visok, atletski građen, plavokos, tamnoput, kao nebo plavih očiju, širokog osmijeha i predivnih zubi, sa rupicom na bradi. Oh, zaboravila je koliko je bio zgodan. Rijetko je o njemu razmišljala, još rijeđe ga guglala. Nije si željela nanositi bol. Znala je samo da se još nije oženio, ali imao je prekrasnu zaručnicu. Potpuno drugačiju od nje, plavu, visoku, pomalo hladne ljepote. Ona je bila njegova druga polovica, žena koja će ga pratiti kroz život onako kako je on to želio, biti mu podrška u karijeri, izroditi mu puno prekrasne, savršene, plavokose djece. I ona je željela djecu i dom, samo nije znala s kim i kada. Jer nikada nakon njega više nije tako voljela, a njihovo dijete nažalost nije se nikada rodilo. – Bili smo premladi, sve je bilo protiv nas – govorila je sama sebi, ali ponekad se pitala što bi bilo da je bilo. A onda se sjetila da tada ne bi bilo njene karijere, ovoga što je danas, bila bi to sasvim neka druga Savannah koju ona nije mogla ni zamisliti pa se tješila da je moralo biti tako. Zaspala je pomalo sjetna, a zadnja misao prije sna bio joj je Everett, one njegove pravilne usne i dah mirisa karamele kako je ljubi i govori: – Nikada te neću pustiti Love. Ali pustio ju je i to još kako, grubo i zauvijek, nikada više je ne potraživši, nikada je nije nazvao, kontaktirao na bilo koji način. Naprosto ju je prebrisao iz svoga života, kao da je tamo nikada i nije bilo. Da li se on ponekad pitao što bi bilo da su ostali zajedno? Iskreno je sumnjala. Njegovo srce više nije kucalo za nju, zaboravio ju je i krenuo dalje. Ponekad kada bi je netko zvao sa skrivenog broja, a ona se javila i slušala samo tišinu s druge strane, nadala se da je on. A onda bi sama sebi rekla da je smiješna i zabranila si svako razmišljanje o njemu. Mogla je to, izvježbala se godinama, sakrila svoju bol negdje duboko u sebi i uvjerila se da je bolje tako. Agent za nekretnine obavio je sjajan posao. Našao joj je nekoliko kuća u gradu njenog odrastanja. Sve su bile u rasponu od šesto tisuća do milion dolara. Sa pogledom na jezero, moderne, nove, prekrasno uređene. Sada se te kuće moglo razgledati virtualno, pa joj se činilo da je bila u svakoj od njih. Odabrala je jednu od približno milijun dolara, zaokružila cijenu i još nadodala kako bi joj ostalo pokućstvo. Tražila je da bude temeljito očišćena i spremna za useljenje, odmah. Napunili su joj i smočnicu te se pobrinuli oko čišćenja bazena i okućnice. Nije željela razmišljati o ničemu nego samo uživati. Mala Savannah Love Davis se vraća u velikom stilu. Njena biološka majka dala joj je ime Savannah Love pa ga je uzela i kao umjetničko, a Davis joj je pisalo samo na dokumentima. Svi u njenom rodnom gradu zvali su je tako i sa tim imenom se proslavila. Samo Everett ju je uvijek zvao jedino Love, kada bi joj šaptao na uho dok ju je ljubio. Love, love, love …

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22