Ljubavni roman

Ljubavni romani za one koji vole čudesne doživljaje ljubavi

– Ali ipak će to malo pričekati, mislila je dok je milovala trbuh u kojem je raslo njezino i Everettovo prvo dijete. Bila je ekstatična od sreće i pazila je na svaki detalj, brinula o zdravlju, a nastupe ostavila za neka druga vremena. Sada je sjedila i čitala pismo koje joj je poslao odvjetnik iz New Yorka, a koje je poslije pronađeno i koje joj je otac ostavio zajedno sa oporukom, ali se negdje bilo zagubilo. U pismu je pisalo – Draga kćeri, ako ovo čitaš onda sam ja već otišao, vjerovatno ne baš na dobro mjesto, ha,ha. Oprosti što ti se nisam prije javio, život je nekao posložio karte umjesto mene, valjda to uvijek tako i biva. Uglavnom, pošto si ti moje jedino dijete za koje ja znam, ostavljam ti sva svoja dobra koja sam eto uspio nekako nakupiti tokom svog burnog i ne baš uzornog života. Nadam se da će ti dobro doći i da ćeš ih utrošiti na dobre stvari jer koliko sam uspio vidjeti ti si jedna iznimno pozitivna i divna žena, valjda si na mamu, ha,ha. Nemoj misliti da nisam mislio na tebe tokom svih ovih godina, ali pošto sam vidio da si dobro, a ja nisam baš bio materijal za oca i brak, pustio sam te da živiš u miru sa svojom novom obitelji. Nikada si neću oprostiti što je tvoja majka bila primorana dati te drugima i što joj nisam pomogao tada, ali nisam bio u mogućnosti. A kada sam bio, već je bilo prekasno. Oprosti mi ako možeš, voli te tvoj tata, Jonathan Michell. P.S. Izvrsna si pjevačica i autorica, imam sve tvoje albume. Eto nešto si valjda naslijedila i od mene.

Savannah se i smijala i plakala dok je čitala pismo, a onda je došao Everett i pitao – Što je bilo, zašto plačeš? – Napokon sam pročitala očevo pismo. – Daj da vidim – rekao je i uzeo ga te počeo čitati. Savannah ga je promatrala dok mu je sunce padalo na zlatnu kosu i dvodnevnu bradu koja mu se probijala na preplanulim obrazima. Bio je tako lijep, muško božanstvo. Mogla ga je gledati satima i nikada joj ne bi dosadilo. Bila je tako sretna u ovoj novoj kući. Nakon što su se odlučili vjenčati, zaključili su da ne mogu živjeti u dvije kuće. Ona kuća u kojoj je Savannah živjela bila je lijepa i udobna, ali željela je nešto sa više južnjačkoga šarma, nešto gdje će djeca osjećati da je uistinu dom, a ne mramorni mauzolej. Everett je također smatrao da je njegova kuća pretjerana i tako su kupili zajedničku kuću. Bila je nova i sa svim blagodatima suvremenih dostignuća, ali građena u starinskom stilu, sa natkrivenim trijemovima, voćnjacima, jezercem, perivojima za šetnju. Sobe su bile prostrane i svaka je imala svoju kupaonicu, ali imale su detalje poput štukatura i kreveta s baldahinom, balkona sa ogradama od kovanog željeza. Kuća je bila topla, sva u bojama Juga. Savannah nije željela živjeti bez svoje Delilah, pa je i ona imala poseban stan u kući. Još uvijek je odlazila u svoju crkvu i posjećivala svoje prijateljice, ali je svoju kuću prodala i potpuno se preselila k njima. Obožavala ih je oboje i veselila se njihovom djetetu jednako kao i oni. Sada je češće s njima sjedila na trijemu i ljuljala se u stolici za ljuljanje ispijajući ledeni čaj te govorila – Eh, moja Savannah, to je kuća o kakvoj sam sanjala, uvijek. Vidiš kako Bog na čudnovate načine ostvari ono o čemu sanjamo. Savannah se slagala s njom, to je bila upravo kuća o kakvoj je i ona oduvijek sanjala, kuća puna ljubavi. Sa Everettom pored nje nikava druga i nije mogla biti. Gdje je bio on bila je i ljubav. – Predivno pismo, Love – rekao je dovršivši čitanje. Drago mi je da si ga ipak na kraju dobila. Kada dolaze Vivien i Ashley? – pitao je. – U pet popodne, Delilah je napravila brdo hrane, znaš kako sada misli da ja moram jesti za dvoje – rekla je Savannah smijući se.

Ashley je zajedno s Finchem kupila kuću u blizini. Tako je i ona postala Savannahina susjeda, živjela je dvije ulice dalje od nje, a isto tako i Vivien koja si je kupila malu kuću također u blizini. Ona je bila skromna i nije željela nikakva raskošna zdanja, samo da je blizu Savannah. Često je dolazila, pomogla joj je urediti dječju sobu, imala je izvanredan ukus i Savannah joj je rekla da se mogla i time baviti u životu i da sigurno ne bi bila gladna. – Kako je moj mali Theodore? – pitao je Everett gladeći joj trbuh. – Misliš Zelda? – nasmijala se Savannah.Tako su se stalno šalili iako još nisu znali spol bebice koja se trebala roditi krajem godine kao predivan dar za Božić. – Neće se moja kćer zvati Zelda – rekao je on. Ako bude djevojčica, zvat će se Whitney. – Dobro, onda će se dječak zvati Noah.

I tako unedogled su se naoko prepirali, a zapravo su već odavno odlučili da će djetetu dati ime Tyler bilo da bude djevojčica ili dječak. Popodne, trebalo je biti darivanje djeteta na koje su trebali doći Ashley i Finch, Vivien i njen novi dečko Mare, Daisy i Todd, nove Savannahine susjede Caressa i Scarlett. Savannah je dobila prekrasnu odjeću za male bebe u neutralnim bojama, srebrnu zvečku, mobil za kolijevku, slikovnice, kozmetiku za bebe i pregršt plišanih pahuljastih igračaka.

U prosincu se rodila Tyler Cooper predivna mala princeza koju su svi obožavali. Imala je svoj karakter i bila je vrlo živahna i glasna. Imala je moćan glas sličan svojoj mami i njenu tamnu kosu, a nebesko plave oči svoga tate. Savannah ju je ljuljuškala pokraj kamina gdje je veselo pucketala vatrica i pjevala joj uspavanku koju je sama za nju skladala. Everett je sjedio preko puta i gledao ih očima punim ljubavi, a onda je rekao – Znaš, ti si sve ono što mi treba u životu. Ne bih ovo mijenjao nizašto na svijetu. Zamisli kako bih pogriješio da sam oženio Annaleigh, kako bih bio nesretan i ona također. – Drago mi je da nisi, gradonačelniče – nasmijala se Savannah. – Ne bih ti ja to ni dozvolila. Mislim da bih ti upala u crkvu na vjenčanje i vikala – Stanite, stanite! -Kada si se doselila nazad, odmah sam znao da ćemo biti zajedno. Više ništa drugo nije bilo opcija, samo sam trebao posložiti stvari. – Oh, kako smo samouvjereni, a što da sam ja došla s nekim zaručnikom? – Mislim da bi otpao, kao i Annaleigh. Prava ljubav poruši sve prepreke, uvjeren sam u to. Nas dvoje smo suđeni jedno drugome i tako je moralo biti, oduvijek.

Volio sam svoju majku,ali bila je u krivu. Nismo li nas dvoje najbolji tandem na svijetu, u svemu? – Ali bila je u pravu, bili smo premladi, tada – rekla je Savannah. Morali smo obići cijeli jedan životni krug da bismo bili ovo što smo sada, zar ne? – Slažem se. Volim te Savannah Love Cooper, oduvijek i zauvijek. I ja tebe volim Everett Cooper, znao si to uvijek, zar ne? – Znao sam, sanjao sam, želio sam. Tyler se promeškoljila u njenom naručju, a Everett ju je uzeo od nje i odnio je u njenu prekrasnu sobicu. Savannah je došla za njim i oboje su je poljubili za laku noć i tiho se išuljali. A onda su otišli van i grudali se i pravili snježne anđele dok je Delilah pazila na Tyler. I ljubili se, dugo i toplo kao da im je prvi put dok su zvijezde iznad Mississipija namigivale kao da kažu – Nisu li izvrstan par?

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22