Nadala se da je novi gradonačelnik pridonio takvom stanju. Većinu vremena Savannah je provodila kod kuće odmarajući baš kako je i najavila, ali ponekad bi skočila do grada obaviti što je trebala. Učlanila se u lokalnu knjižnicu, našla si je liječnike i predala sve papire u vezi kupnje kuće te se prijavila na novu adresu. Ponekad bi zamolila Ashley da obavi nešto umjesto nje, ali najviše je voljela sama napraviti ono što je mogla. Nikad joj nije išlo šefovanje iako je svoju pjevačku karijeru vodila izuzetno mudro i pametno. Nakon nekoliko menadžera koji su se pokazali nepošteni svi do jednoga, sve je preuzela na sebe i sada je zajedno sa Ashley i jednim knjigovođom vodila sve. Naučilo ju je iskustvo i godine pogrešaka i uspona i padova. Jednoga dana dok je zajedno sa Ashley došla u grad i nakon kupovine sjedila u jednom divnom restoranu, odjednom se na vratima pojavio Everett Cooper, a pod ruku ga je držala njegova zaručnica. – Nemoj se okretati, upravo je ušao Everett – rekla je Ashley, ali ova nije odoljela pa je ipak malo okrenula glavu kako bi ih pogledala. – Uuuu, tko je ta ledena princeza s njim? – pitala je Ashley mrgodeći se.

– To je buduća gospođa Cooper, majka njegove buduće djece -odgovorila je Savannah kiselo. -Aha, jedino ako ih netko rodi umjesto nje. Možeš li si zamisliti da jedna ovakva rađa? – To je njihov problem, zar ne? – rekla je Savannah proučavajući ih krišom. Bili su dobar par, ipak se moralo priznati. Odgovarali su jedno drugome kao da ih je netko smislio upravo takve. Obadvoje visoki, elegantni, zračili su bogatstvom, dobrim pedigreom, najboljim školama, lagodnom životu bez stresova. Ona je pomicala glavu tako polako da se činilo kao da lebdi u nekom usporenom filmu, samo malo podižući bradu. Dok su čekali na stol, a to nije trajalo ni minutu, Savannah je primijetila kako joj je Everett stavio ruku na leđa, lagano je dotičući. Ona njegova muževna ruka, preplanula i lijepo oblikovana sa dugačkim prstima koja je nekada prebirala po njenoj kosi, tijelu. Znao je svirati po njoj kao po gitari, naći joj žicu koja je davala najljepši ton. Nije mogla odvojiti pogleda od njih, primjećujući da mu je zaručnica nevjerojatno slična pokojnoj majci. Bila je potpuno isti tip žene. Pa ne ide li to uvijek tako? Sve to je trajalo tako kratko, tek koju minutu, Ali Savannah se činilo kao vječnost. Sada je Everett kao da je bio privučen njenim pogledom počeo kružiti pogledom po restoranu i zaustavio se točno na njenim očima. Osjećala se kao zeko ispred jurećeg kamiona, previše slaba da bi se othrvala snazi njegovog pogleda koji ju je prikovao na mjestu. Vidjela je kako nešto govori zaručnici i pokazuje prema njoj, pa se pokušala sakriti iza cvjetnog aranžmana, ali uzalud. Oboje su prilazili njenom stolu. – Dobar dan, Savannah, kako si? Nadam se da uživaš u našem gradu. – Dobar dan Everett, izuzetno uživam, grad je nevjerovatno napredovao od kada si ti postao gradonačelnik – odlučila je biti izuzetno ljubazna i uljudna iako se osjećala potpuno suprotno od toga. najradije bi ustala i razbarušila onu urednu punđu njegove zaručnice i njega bacila na pod te izljubila kao nekada. Vidjela je da se djevojka malo namrštila, onoliko koliko joj je njeno lice dozvoljavalo pa je Savannah izgledalo kao da ima grčeve. Očito joj nije bilo drago što njih dvoje razgovaraju na ti. – Hoćeš li nas upoznati? – progovorila je najtanjim glasom kao u neke djevojčice, obraćajući se Everettu. – Draga, ovo je Savannah Love, poznata pjevačica i naša sugrađanka. Vratila se živjeti u naš mali grad – rekao je Everett predstavljajući je, a cijelo vrijeme je gledao Savannah ravno u oči. – A ovo je moja zaručnica Annaleigh Cadwell – predstavio ju je milujući joj još uvijek leđa što je Savannah izluđivalo. – Drago mi je što sam vas upoznala. Oprostite nisam baš upoznata s vašim radom – rekla je hladno. – Ma nema veze, imam publiku koja me prati – rekla je Savannah namjerno izbjegavajući reći kako je i njoj drago što je nju upoznala. Jer joj nije bilo. – Ovo je moja asistentica i prijateljica Ashley Cole – predstavila ju je oboma pa su se i s njom upoznali. – Idemo, stol nam je spreman. Uživajte, ovdje je najbolja hrana u gradu – rekao je Everett stalno je fiksirajući pogledom. -Uopće ne sumnjam, kada vas dvoje ovdje objedujete – rekla je Savannah smiješeći se i istodobno kipteći u sebi. – Idite, idite – mislila je cijelo vrijeme. Nije više mogla gledati tu njegovu skulpturu koju je namjeravao oženiti. Sretno mu bilo. Kada su otišli Ashley je rekla: – O moj Bože, taj muškarac je kao magnet. Kada mi je pružio ruku, nisam je mogla povući natrag. Činilo mi se da više nemam vlast nad mozgom. Uopće se ne čudim što te u mladosti tako očarao! Savannah je samo klimala glavom ništa ne komentirajući. Još je bila pod dojmom ovog susreta. – I što je htio postići time što te upoznao sa zaručnicom?

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22