Ljubavni roman

Ljubavni romani za one koji vole čudesne doživljaje ljubavi

Savannah se samo smijala, a Ashley ju je također obožavala. Često su sjedile u kuhinji i čavrljale satima o svemu i svačemu. Delilah je bila pravo vrelo mudrosti i njih dvije su je rado slušale. Nije bilo teme o kojoj Delilah nije mogla raspravljati i o kojoj nije imala svoje mišljenje. Tako ju je jednog dana Ashley htjela malo ispitati o gradonačelniku Cooperu. -Everett Cooper? Bome sam i ja glasala za njega iako je bio i jedan crni kandidat. A znaš zašto? Jer je imao jako dobar program, eto zato.

I sve što je obećao to je i napravio. U našem kvartu obnovio je školu, napravio novi vrtić, otvorio centar gdje djeca poslije škole odlaze na razne aktivnosti da ne vise po cesti i ne dolaze u kontakt s drogom. Dobar je on gradonačelnik, a zašto pitaš? – rekla je Delilah. – Zato što je Everett Cooper Savannahin bivši dečko – rekla je Ashley smijući se. -Ashley, začepi! – rekla je Savannah strijeljajući je pogledom. – Bivši? Pa šta si ga pustila curo? – čudila se Delilah. – Nisam bila dovoljno dobra za njega Delilah – rekla je Savannah, ali više joj nije bilo smiješno. Delilah je vidjela da se rastužila pa je samo rekla: – Ti si dovoljno dobra i za bolje od njega, zapamti to. A ona njegova zaručnica… neće ti od toga ništa biti. Onakav rasni momak treba ženu koja će mu uzavreti krv u žilama. Ti si baš žena za njega Savannah. – Ne, nisam, ja sam njegova prošlost – rekla je Savannah i odlučila prekinuti taj razgovor. -Gdje je ta čokoladna torta koju si radila jutros, daj mi ogroman komad. Delilah je shvatila poruku i zaključila temu povećom šnitom torte od čokolade i oraha koja se topila u ustima. Nakon nekog vremena Savannah je shvatila koliko je ovo zapravo mali grad. Svaki dan dolazile su joj pozivnice za neka događanja, a jednoga dana i jedna iz ureda gradonačelnika. Naravno, nije je poslao on nego njegova tajnica Phillis Lane, a u njoj su je molili da pjeva na otvorenju nekog novog centra i to da upriliči baš koncert. Pitala se koliko je on imao svoje prste u tome i da li je želio da prihvati ili ju je samo testirao. Mislila je odbiti, ali bilo joj je žao da to uskrati svojim sugrađanima, a sve u njoj je bridjelo i očekivalo neki novi nastup pa je odlučila prihvatiti. Ashley nije bila baš oduševljena. – Mislila sam da ćeš se malo duže odmarati. Tek si završila turneju. Što ćeš sa bendom, hoćeš li ih zvati? – Pa naravno, nemam namjeru pjevati na playback – rekla je Savannah u glavi već slažući pjesme koje će izvesti. Željela je da je njeni sugrađani vide na tom koncertu, a željela je da je vidi i Everett. Onakvu kakva je na pozornici, divlja, luda, jaka, na svom terenu. Već joj je dosadila ova nirvana oko bazena svaki dan. Krv joj je proključala od same pomisli na nastup. Jedva je čekala. Ali nije željela da to Everett zna. Željela je da malo čeka i pita se da li je voljna prihvatiti. Njegova tajnica zvala ju je tri puta dnevno, a ona je rekla da će razmisliti i javiti im. Na kraju, gospodin gradonačelnik sam je došao kod nje. Savannah je bila u radnoj sobi i nešto pisala za novu pjesmu kada je došla Delilah i rekla: – Savannah, došao je gradonačelnik, treba te i čini se ljut. – Ma daj, on treba mene? I ljut je? Baš super! Pa da vidimo koliko je ljut gospodin gradonačelnik – rekla je i polako odšetala u dnevnu sobu gdje ga je Delilah posjela i već poslužila sokom i domaćim keksima. Čim ju je ugledao, ustao je i rekao: – Zašto se igraš mačke i miša sa mojom tajnicom? Zato što je to usluga meni? Ako nisi zainteresirana, reci odmah sada da znam na čemu smo pa ćemo tražiti nekog drugog pjevača. Ona ga je gledala u čudu ništa ne govoreći, ali je shvatila da možda nije bila fer odugo-vlačeći sa odgovorom. Zatim je i on shvatio da je pretjerao pa je pomirljivijim tonom rekao:

– Savannah, molim te prihvati ponudu, ne možemo baš mnogo platiti za taj nastup, ali građanima bi bilo izuzetno drago da se to dogodi. – Građanima ili tebi? – I meni također, ako ti to nešto znači. – Prihvaćam, i ne tražim nikakav novac za to, bit će to moj dar ovome gradu. – Hvala, idem ja sad. Gospođo, izvrsni keksi, ovakve već dugo nisam jeo – obratio se Delilah. Ova je sva zasjala. – Hvala gradon-ačelniče, glasala sam za vas. I opet ću ako bude trebalo – kupio ju je za sva vremena, činilo se Savannah. -Do viđenja Love – rekao je meko i uputio joj jedan od onih svojih neodoljivih osmijeha. Ona mu je samo mahnula i Ijutito odmarširala nazad u radnu sobu. Živciralo ju je koliko još uvijek ima utjecaja na nju. Kao da je još uvijek ona djevojčica koja je čak i tada znala da je on pre-divan mladić koji će stasati u još boljeg muškarca. A sada je on muškarac druge žene, ne njen. Kako da se pomiri sa tim i da li je pogriješila što se vratila u ovaj grad gdje će ga stalno viđati iz dana u dan. Već dva puta bio je u njenoj kući, viđat će ga u gradu u restoranima, svugdje. A neće to moći, bit će preeško.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22