-V-

Koncert je bio izvrstan. Vrijeme je bilo još bolje. Predivan jesenski dan, ne prevruć. Pozornica je bila postavljena na otvorenom, pored jezera. Ugođaj je bio bajkovit, kada je sunce zalazilo i upalila se svjetla na pozornici. Publika je bila uzbuđena i jedva su čekali početak. Odabrala je svoje najbolje pjesme i nekoliko onih koje su njoj izuzetno puno značile. Na sebi je imala crvene kožne hlače i kratki crni top, kosa joj je bila raspuštena, duga griva savršenih kovrča koje su u blagim valovima padale na njena gola leđa. Uzela je mikrofon, dala znak bendu i započela nastup. U publici je tražila samo jedno lice, Everetta. Nadala se da če doći, iako možda i neće. Možda njemu nije toliko stalo da je vidi. Ali došao je i to bez zaručnice. Bio je vrlo blizu pozornice i netremice je gledao. Dok je pjevala svaki stih poslala je njemu i on je to znao. Vidjela je bol u njegovim očima i da je znao kako pjeva njemu. Sve one pjesme koje je godinama pisala, bile su namjenjene samo i jedino njemu. Ali bilo je prekasno, i on je to znao, prokockali su priliku koju im je život dao još onih davnih dana. Pjevala je i znala je da je to pjesma njene duše, zato su te pjesme bile toliko popularne i prihvaćene. Ljudi su osjećali da nisu lažne, nego proživljene i otpjevane nekoj stvarnoj osobi. Glas joj je bio snažan i pomalo promukao, vrlo seksi. Kretala se po pozornici kao da želi zagrliti svu publiku. Nekoliko puta se bacila na koljena i pjevala tako pred njima. Završila je nastup i otišla iza pozornice, a tamo ju je čekala Ashley sa ručnikom i svježom vodom. – Super je bilo Savannah, moram ići obaviti još nešto sa organizatorima. Vidimo se kod kuće? – pitala ju je i već krenula. – Da, da vidimo se – doviknula joj je Savannah. Bio je to trenutak gdje je pokušala doći k sebi. Iako je bila u izvrsnoj kondiciji, još uvijek je lovila dah. Pila je mineralnu vodu i željela što prije kući, pod tuš. Dok je spremala svoje stvari u torbu, odjednom se iza nje stvorio Everett. – Odličan nastup, sada sam te prvi put vidio ovako. Rođena si za pozornicu. -Hvala – rekla je samo. Nisu joj trebale njegove pohvale, trebao joj je on. Kao da joj je pročitao misli, u dva koraka se našao ispred nje, zabio joj prste u tamne uvojke i privukao je k sebi te počeo ljubiti. Bio je nestrpljiv, pomalo grob, uzimao je kao da sve to pripada njemu. Onda se malo primirio i ljubio je nježno, a onda prestao i naslonio svoje čelo na njezino – Ubijaš me Love. – Zašto? – pitala je tihog glasa napuklog od emocija.

– Izabrao si, zar ne? – Nemoj, ništa od svega ovoga nije bio moj izbor. Trebao sam biti s tobom. – Trebao si, ali nisi. Ponio si se kukavički i sada žali do kraja života. Mogli smo imati nešto veliko, nešto što drugi nemaju -rekla je gorko i odmaknula se od njega. – Idi Everett, odlazi – umalo je zaplakala. – Što želiš od mene Love? – Rekla sam ti, ne zovi me tako. Možda i njoj tako tepaš u trenucima nježnosti, zoveš li i nju ponekad ljubavi? Ne želim od tebe ništa, ostavi me na miru. Kako da ti oprostim sve ove usamljene godine, sve ovo vrijeme koje si dao drugima. Cijeli jedan život si me isključio iz svoga svemira. Sve moje veze bile su beznačajne, a znaš li zašto? Jer sam uvijek voljela samo tebe – eto rekla je i nije se pretvorila u stup od soli. Još uvijek je stajala tu, živa i uzdrhtala. Oči koje je obrubila crnom olovkom i maškarom bile su zamrljane suzama koje su joj se same prelile iako to nije željela. Nije htjela plakati pred njim ni sada ni ikada. Ponovo joj je prišao samo glasno uzdahnuvši i opet je počeo ljubiti. Nije imala snage oduprijeti se, pobuniti. – Još samo minutu -mislila je: – A onda neka prestane. A onda bi prošla još minuta i još jedna, a on joj je milovao leđa, ramena, priljubivši se uz nju tako da ga je osjećala cijelim tijelom. Činila se sićušnom u njegovom naručju, bio je toliko viši od nje, ali nekako su si ipak savršeno pristajali. Odjednom, začuo se žamor i ljudi su počeli pristizati iza pozornice i on se naglo odvojio od nje. Naravno, ne bi bilo baš primjereno vidjeti gradonačelnika kako se ljubi s nekim iza pozornice. – Moram ići sada – rekao je – Ali moramo razgovarati jedan dan, o svemu. – Ne, ne moramo. Što imamo više reći? -rekla je ona. – Mislim da imamo puno toga. Misliš da sam ja povrijedio tebe onda. I ti si mene Love, isto toliko. Zar ne vidiš da nemam obitelj ni dom, u ovim godinama. Što misliš zašto je tako? – rekao je i okrenuo se te otišao. A ona je ostala stajati tamo opipavajući svoje nabrekle usne na kojima je još uvijek osjećala njegove.

Došla je kući kao na autopilotu. Uopće nije bila svjesna kako se dovezla, cijelim putem je plakala u autu. Bilo joj je tako teško. Što je mislila kada se odlučila vratiti ovdje, zar je uistinu tako naivna da je mislila kako će moći živjeti tako blizu Everetta, a da nije njen. Izašla je iz auta i krenula prema kući kada ju je Ashley zazvala: – Savannah, dođi na terasu, pripremila sam nam koktele. – Nije mi do ničega Ashley, idem spavati. – Ne budi luda, što se dogodilo? Nema šanse da zaspeš u takvom stanju.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22