– Sačuvaj snagu za vikendicu! Ako ovdje potrošiš svu strast, što ćemo tamo raditi?

– Smislit ću već nešto! – namignuo joj je Colin.

Na putu do njegove vikendice oboje su bili pomalo stidljivi izmjenjujući poglede poput tinejdžera koji idu na prvi sastanak.

– Hladno je ovdje – reče Rachel dršćući. – Hladnije nego vani!

– Uključi grijalicu dok naložim vatru.

– Pretpostavljam, ne samo drvima – Rachel će vragolasto.

Zagrlivši je, a zatim zgrabivši za bokove, Colin je čvrsto privije uza se.

– Vraški si zgodna – promrmlja on ugrizavši je blago za vrat.

– Poprilično se slažemo, je li?

– Zaboravimo na vatru pa možemo odmah gore!

– Ne dolazi u obzir. Obećao si vatru pa je i zapali.

– Odjenut ćeš nešto udobnije?

– Ako nađem – odvrati Rachel vragolasto.

Dok je Colin donosio drva, Rachel je ispred kamina naredala jastučiće i razodjenuvši se do donjeg rublja, ugasila svjetlo pa se ispružila na mekom sagu. S nestrpljenjem ga je gledala dok se razodijevao, kako joj se činilo, čitavu vječnost! Kad joj je napokon prišao, učini joj se da je pred njom Adonis, stvaran, živ, samo njezin. Gledala ga je otvoreno uživajući, kao i on, u onome što je bilo pred njom.

– Nadohvat ruke mi je najzavodljivija od svih žena – promrmljao je muklo.

– Što onda čekaš?

U trenutku mu se našla u zagrljaju. Budući da ju je već jednom imao, Rachel je vjerovala da je neće poželjeti istom onom snagom. Prevarila se, bio je još strastveniji. Iako su tek počeli istraživati jedno drugo, Rachel je već gotovo podivljala od želje.

– Molim te, Coline, ne mogu više čekati.

Vruć, divlji dodir njegovih usana ostavio je na njenom vratu i dojkama masnice užitka. Kad je napokon ušao u nju, učinio je to divlje, gladno, nezasitno… – Narančastoplavi jezici vatre u kaminu rasplamsavali su se i gasnuli te opet plamtjeti, kao da oponašaju njihovu strastvenu igru. Rachel vrisne njegovo ime i Colin ujednači svoje s njezinim pokretima, sve dok nisu dostigli najviši vrhunac, dok se nije zaustavilo vrijeme, dok više ništa nije bilo važno osim toga da su postali jedno. Ne dopustivši mu da se podigne, Rachel je uživala u težini njegova tijela na sebi dok joj je on lakim poljupcima potvrđivao svoju ljubav. Gledao ju je s divljenjem, kao da želi upamtiti svaki i najmanji detalj na njoj.

– Rachel, nema tih riječi kojima bih ti opisao svoju sreću što sam s tobom.

– I ja to osjećam, toliko intenzivno da me to gotovo plaši.

– Ali zašto? – upita Colin grickajući joj jagodice prstiju.

– Čovjek uvijek mora biti pripravan na gubitak – progovori Rachel polako. – Dosad sam bila neovisna i sama sebi dovoljna, a sada se gotovo panično bojim da te ne izgubim.

Poljubivši joj dojke, Colin se zagleda u nju.

– Nećeš me se samo tako riješiti, Rachel! Ako se i rastanemo, ostaju sjećanja, a to je bolje nego da te nikada nisam imao.

Ispunjena ljubavlju i utopljena vatrom iz kamina, Rachel zijevne. Colin se nasmije i ogrne ih pokrivačem. Zaspali su zagrljeni, a kad se Rachel probudila, najprije je osjetila hladnoću. Njeno drhtanje probudilo je Colina.

– Hajdemo, ljubavi, gore! Udobnije je i toplije pod brdom pokrivača – rekao je on ustavši hitro.

Kad su se našli u prostranom krevetu, Colin ju je zasuo poljupcima slobodno lutajući rukama njenim toplim tijelom.

– Hej – pobuni se Rachel slabašno – učinilo mi se da si spomenuo spavanje!

– Spavat ćemo poslije!

Odgovarajući na njegovo milovanje, Rachel se nehotice kroz poluotvorene usne otme jecaj. Silina Colinove iznova probuđene strasti dovela ju je u takvu ekstazu o kojoj prije nikada nije ni sanjala. Stalno ju je dovodio na rub slatkog očaja, a zatim nježno i postupno uvodio u nedoživljenu čaroliju strasti. Kad su se napokon iscrpljeni i zadovoljeni umirili, kazaljke staroga sata već su bile prevalile značajan put. Opuštena i voljena Rachel je sasvim izgubila osjećaj za vrijeme. Tko zna po koji put nježno prijeđe usnama Colinovim licem i zatim ramenima, s užitkom udišući slatkasti miris njegove kože. Colin joj zagnjuri lice među dojke. Usnuli su izmjenjujući nježne riječi i milovanja. Probudivši se, Rachel se nekoliko trenutaka nije mogla pribrati. Prisjetivši se zatim svega, uplašeno se obazre da vidi je li Colin još pokraj nje. Ugledavši lijepu, plavu glavu na jastuku pokraj sebe, srce joj je počelo ubrzano tući. Tu je bilo sve njeno: njezina soba, njezin krevet, njezin život, njezina ljubav… Poželi da tako bude svakog jutra i da probudivši se, pokraj sebe ugleda Colinovo lice. Pokušala je ustati što je tiše mogla, ali čim je spustila noge s kreveta, Colin je otvorio oči.

– Tko je uključio sunce? – upitao je, pospano škiljeći prema prozoru kroz koji je u punom sjaju nadiralo sunce.

– Smeta ti?

– Ne, ali čini mi se da je jutro nekako poranilo. – Pogledavši na sat, namrštio se. – Eto, i sat žuri!

– Hej, bit će bolje da se i mi pridružimo slavlju i da što prije nešto pripremimo za jelo. Umirem od gladi! Ima li ovdje štogod za jelo?

– Smočnica je prepuna. Ja ću nešto pripremiti.

– Ni u kojem slučaju – izjavi i krene ravno u kuhinju. Priključivši joj se poslije nekoliko minuta, Colin joj je počeo prigovarati što je odjenula bijelu bluzicu.

– Zašto ti se ne sviđa? – upitala je uvrijeđeno.

– Zato što u njoj ne možeš cijepati drva.

– Cijepati drva!? – ponovila je i nasmijala se Rachel.

– A što misliš, zašto sam te uopće doveo ovamo? Znao sam da nećeš baš sve vrijeme biti u krevetu. Moram ti pronaći nešto drugo da odjeneš.

Rachel mu priprijeti da će ga pogoditi jajetom, a Colin klekne na koljena tražeći milost.

Obećano-učinjeno! Poslije doručka Colin ju je pozvao da mu se pridruži u sobi kako bi se preodjenula. U povelikom vunenom puloveru, debelim čarapama i iznošenom kaputiću te golemim čizmama Rachel se osjećala poput klauna.

– Zacijelo se doimam prekrasno – izjavila je Rachel kroza smijeh. – Još ti pada na um domaći kruh i sunovrati?

– Pa… baš i ne! – priznao je on gledajući je s ljubavlju. – Ali, ti u svemu izgledaš prekrasno. Pa i… ni u čemu! – dodao je, namignuvši joj.

– Vraški umješno barataš riječima – reče Rachel. – Pitam se samo kako sam te tako dugo mogla mrziti.

– To se i ja pitam – prizna Colin hineći uvrijeđenost. – Mislim… s obzirom na to da sam uistinu neodoljiv!

– A ja sam ti odolijevala poprilično dugo!

– Samo zato što sam glumio da sam neosvojiv – izjavio je Colin samozadovoljno. – Da me nisi namamila u svoj stan i bestidno me silovala, još bih ti se odupirao.

– Lažljivče – promrmlja Rachel, nježno prešavši dlanom preko Colinove brade. – Hajde da vidimo što to treba iscijepati! Sada mi je jasno zašto si izabrao mene, visoku gotovo kao i ti. Trebaš fizičkog radnika!

– Pokazat ću ti nešto prije nego što izađemo.

Spustivši se na pod, Colin je pred Rachel raširio nekoliko nacrta.

– Tu imam isplaniranu dogradnju kako bih dobio više prostora, dolje i gore.

– Neće li to biti malo suviše prostrano za vikendicu?

– Kako to misliš – vikendicu? – upitao je Colin uvrijeđeno.

– Rekla sam ti da mi je ovo predivno mjesto, ali mislila sam da ti služi kao neka vrst utočišta, a ne dom.

– I jedno i drogo! Jednoga ćemo dana, ako nemaš ništa protiv, ovdje provoditi većinu vremena. Nismo baš predaleko od akademije, a ako ceste budu neprohodne, možemo ostati i na akademiji. Više prostora trebamo za posjetioce i djecu, kada ih bude! – Vragolasto je pogledavši, upita je. – Imat ćemo djecu, je li?

– Je li to bračna ponuda? – upita Rachel, ostavši načas gotovo bez daha.

– Da, gospo, i čekam da se vi izjasnite!

Rachel kimne i zagleda se u nacrte. Tišina što je odjednom ispunila sobu, zaprijetila je da ugrozi maloprijašnju atmosferu zadovoljstva.

– Rachel – progovori Colin nakon nekog vremena – jesam li previše rekao? Jesam li, možda, požurio? Baš sam glup! Ako ne želiš živjeti ovdje, samo reci! Ili bi možda voljela natrag u Chicago? Reci mi, smislit ćemo nešto! Važno je samo to da budemo zajedno. Rachel?

Rachel nije znala što bi mu i kako odgovorila. Zar se nikada neće osloboditi te dvojnosti? Nema sumnje, voli Colina, ali njena neovisna priroda pobunila se zbog načina na koji ju je odjednom, ne rekavši čak ni da je voli, smjestio u tu kuću i okružio djecom.

– Reci mi što osjećaš, ne boj se! – bodrio ju je Colin, kao da joj je pročitao misli.

– Volim te, Rachel… Znaš da ti to ne kažem tek onako. Nakon jednog neuspjelog braka, izbjegavao sam ga poput kuge. Ti si me promijenila. Ne želim da se prenagliš, ali…

Rachel zagnjuri glavu u Colinova prsa. Razdirali su je osjećaji ljubavi i boli.

– Ne bih se protivila životu ovdje. A što se tiče mog posla i da tebe nema, mislim da se ne bih vratila u Chicago. Ovamo su me doveli drugi razlozi, ali sam zahvaljujući tome, otkrila svoje prave sklonosti. Klizanje sam zacijelo izbjegavala samo zato što je Anne bila zvijezda na koju sam bila ljubomorna. Sada kad sam mu se opet vratila, želim raditi s djecom i ne bih se toga odrekla, kao ni tebe, ni za što na svijetu!

– Čemu onda zabrinutost, ljubavi?

– Ne znam, teško mi je to objasniti. Želim živjeti s tobom! Bilo nam je prekrasno i ponijela me sreća, ali ne mogu zauvijek iz toga izostaviti druge. Kako ću to priopćiti roditeljima? Ili Anne? Koju, osim toga, moramo prije toga pronaći. Ako te je uistinu toliko voljela kako nam je pripovijedala, hoću li ikada s njom ponovno uspostaviti sestrinski odnos?

– Po tebi sve je to poput jeftinog ljubića – nasmije se Colin.

– Jeftinog i složenog, nije li tako? Ali moram pronaći neko rješenje prije nego što počnem planirati budućnost.

– Imaš pravo, dijete! – priznao je Colin zagrlivši je. – Moramo još nešto učiniti prije nego što pošaljemo pozivnice za svadbu. Molim te, nemoj se time više opterećivati! Ovoga vikenda zaboravimo sve brige, a sutra ćemo o obiteljskim i drugim teškoćama. Dogovoreno?

– Dogovoreno!

Preostali dio dana proveli su u smijehu, priči, šali i planiranju, ali i poslu. Colin je nije prestao zadirkivati dok je nespretno pokušavala cijepati drva. Nakon nezaboravnog vikenda s Colinom. Rachel se bojala povratka u svakodnevicu. Ipak, obaveze i dužnosti učinile su svoje i podnijela je to lakše nego što se nadala. Preostalo je još samo da razmišlja o tome kako će o svemu obavijestiti roditelje. Da im telefonira ili piše? Razgovor oči u oči bio bi, dakako, najpogodniji, ali Rachel još nije, s obzirom na kratak boravak na akademiji, imala pravo na slobodne dane. Odlučila se napokon za telefon. Dok joj je srce tuklo kao ludo, Rachel je okretala brojčanik telefona. Nakon nekog vremena začuje dragi joj glas.

– Ti si, Rachel? Već smo se pitali nije li se štogod dogodilo. Jesi li dobro?

– Dobro sam, a ti?

– Bolje mi je, već stanovito vrijeme ne uzimam nitroglicerin.

– Još ništa o Anne?

– Ni riječi! Kako je kod tebe?

– Mama, je li tata tu? Ne bih vas htjela uzrujati, ali moram s vama razgovarati. O Anne i o meni!

Pošto im je sve ispripovijedala, nastao je muk. Prvi se nakon stanovitog vremena javio otac.

– Rachel, taj te čovjek zaveo kao i Anne.

– Tata, zar nisu čuo što sam rekla? Između Anne i Colina nije bilo ničega, sve je to ona izmislila.

– Želiš li reći da je ona lažljivica?

– Molim te, pokušaj to prihvatiti! I meni je bilo teško.

– Vjerujem ti! Zadatak ti je bio da ga razotkriješ i sačuvaš koju nevinu djevojku, a ti si sama upala u zamku.

– Kako si nam to mogla učiniti? – zajecala je Rachelina majka. – Kako si se mogla predati čovjeku koji nam je nanio toliko zla! Nije li ti u njegovu naručju palo na um da te uspoređuje sa sestrom?

– Majko! – zavapila je gotovo plačno Rachel. – Molim te… volimo se, upravo me zaprosio i…

– Slično nešto već smo čuli od druge naše kćeri – strogo ju je prekinuo George Carlisle. – Razočarala si me! Uvijek sam vjerovao u tvoju razboritost.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17