– Nemate vi valjanih dokaza da mi se suprotstavite! Bilo kako bilo, osvetit ću vam se!

Kad su ostali sami, Rachel prestrašeno pogleda Colina. On joj reče:

– Hvala ti što si došla! Kako si saznala da te trebam?

– Harriet me nazvala. Zacijelo je Meg u to umiješala svoje prste.

– Valerie mi se sama bacila u naručje. Nisam je odgurnuo jer sam mislio da je još dijete kojemu treba utjeha. Ti si naišla u tom trenutku i, eto, pokazalo se da nije baš sve bilo bezazleno.

– Da, a ja sam, kao i obično, izgubila tlo pod nogama. Znam da ne mogu opravdati svoje ponašanje. Coline, ali iskreno mi je žao. Dogodilo se to neposredno nakon razgovora s mojim roditeljima, koji me je silno uzrujao. Oprosti mi za sve! Srce mi je od početka govorilo da si dobar, ali nisam ga htjela slušati.

Ugledavši na Colinovu licu osmijeh, Rachel se zbunila.

– Pišeš li sama svoje govore? Ovaj me podsjeća na jedan odlomak iz knjige o lijepom ponašanju, koju ti je poklonila majka.

– Dobro, možda sam to rekla previše kićeno, ali iskrena sam!

– A što mi drugo treba? – upita je Colin vedro.

– Malo više povjerenja i odanosti! I sve drugo što sam ti uskratila.

– Pitam se sada što ću s tobom.

Rachel slegne ramenima. Kad bi je barem ponovno mogao voljeti!

– Rachel, neću ti lagati, užasno si me povrijedila – prizna Colin i približi joj se. – Mislim da sam ti na najbolji način pokazao što sam osjećao prema tebi.

Osjećao!? Zamijetivši da je upotrijebio prošlo vrijeme, Rachel osjeti da joj je od boli zastalo srce.

– Jesi, Coline, i ne mogu ti objasniti svoje ponašanje. Kad sam vidjela kako je grliš, ona je za mene odjednom postala Anne i sve sam proživjela. Trebala sam ti, ali to me izbacilo iz ravnoteže i… smušena sam, je li?

– Mislim da te razumijem – kimne Colin polako – iako sam bio povrijeđen…

– Oprosti mi, Coline!

– Dobro, opraštam ti – reče Colin i uputi se prema prozoru. – Tvoj je osnovna mana – rekao je nakon kraće šutnje gledajući i dalje kroz prozor – da prenaglo donosiš zaključke. No tu manu potpuno prevladavaju mnoge tvoje vrline, osobito to što ne znaš lagati. Od samog početka nisi mogla sakriti mržnju prema meni. Nisam nijednog trenutka posumnjao u to da bismo, povjeruješ li mi jednom zauvijek, mogli dijeliti dobro i zlo. Ako si sada napokon na mojoj strani, kao što si bila prije na Anninoj, želim da budemo zajedno. Upozoravam te ipak da nam idućih tjedana neće biti lako, osobito ako Thompson objavi sve te laži. Bio bih ti zahvalan kad bi bila uza me. Trebam tvoju podršku!

Rachel obriše suze.

– Dobro, Rachel, može li bez plača? U posljednje vrijeme stalno plačeš.

– Coline, ti si tako divan da ne znam bih li uopće mogla živjeti s tobom.

– Ali, pokušat ćeš?

– Pokušala sam bez tebe, ali mi ne uspijeva. Toliko si mi nedostajao… – nastavila je Rachel kad ju zasuo poljupcima.

Tih nekoliko dana bez Colina bili su joj poput vječnosti i ona mu strastveno uzvrati poljupce.

– Pođimo na neko mirnije mjesto – šapne joj Colin promuklim glasom.

Držeći se za ruke, Rachel i Colin uputili su se prema njenoj kućici. Rachel je smatrala da je s Colinom doživjela što se najviše može, ali pokazalo se da je skorašnja bol dala njihovoj ljubavnoj igri posve novu dimenziju. Bilo je to žestoko, nezasitno doživljavanje ljubavi, jer je još prisutan strah od gubitka davao svakom njihovom poljupcu i dodiru posebnu draž koja ih je silila na to da se što potpunije predaju jedno drugome.

– Moja je ljubav poput rane crvene ruže – šapne joj Colin u uho dok su iscrpljeni i sretni ležali u zagrljaju.

– Mislila sam da sam sunovrat – podsjeti ga Rachel.

– Sve to, i još mnogo više! A sada ti meni reći nešto – cvjetno!

Nalaktivši se, Rachel se ozbiljno zagleda u Colinovo lice.

– Coline Knight, ti nimalo ne nalikuješ cvijetu. Ti si tigar!

Bilo je lijepo ponovno biti zajedno. Idućih nekoliko tjedana Rachel je živjela samo za njihove susrete. Prijetnje Thompsona obistinile su se, a o njegovu utjecaju u novinarstvu najbolje su svjedočili dugi članci prepuni fotografija privlačnog olimpijskog idola i njegovih mladih, zgodnih studentica, s kojekakvim neukusnim aluzijama. Dnevni listovi su se ograničili na kraće članke.

“Olimpijski pobjednik optužen za nemoralno ponašanje” – čitala je Rachel naglas naslove iz novina.

– Nemoj to čitati, samo ćeš se uzrujati! – upozori je Colin.

– Zašto ne? – uzvrati Rachel nestašno.

– Evo jednog zanimljivog napisa o meni. Fotografija je dobra. Pogledaj kako se doimam otmjeno!

– Privlačna dama! Da te ne poznam, poželio bih te upoznati. Čemu zahvaljuješ takvu popularnost osim, dakako, činjenici da spavaš sa čudovištem!

Isplazivši mu jezik, Rachel je nastavila čitati.

– “Zaručnica uz Colina Knighta. Unatoč glasinama koje u posljednje vrijeme kruže, Rachel Devlin nije napustila akademiju, niti razvrgla zaruke s bivšim olimpijskim pobjednikom.” Simpatična objava zaruka iako kad ozbiljnije promislim, nisam sigurna da si me službeno zaprosio. Jesi li?

– Ni govora kako možeš vjerovati bezvrijednim listovima! Nego, reci, što tvoji kažu na sve to?

– Pa… uglavnom me podržavaju. Povrijeđeni su, ali me više ne optužuju kao prvi put. Sigurna sam da bi sve shvatili kad bi te upoznali.

– Za to ima vremena, Rachel! Neka se najprije priviknu pa…

Zvonjava telefona prekinula je Colinovu misao. Kad je razgovor završio, Rachel je znala da je na drugom kraju bio još jedan zabrinuti roditelj.

– Izgubili smo još jednog učenika?

– Još ne, ali roditelji su htjeli čuti moju verziju pripovijesti.

– Pošteno! – Rachel slegne ramenima. – Koliko ih se ispisalo?

– Samo nekoliko – odgovori Colin. -Većina me roditelja samo upozori da pripazim na ponašanje. Znaju da je to dobra škola i da bi im djeca ovdje učila klizanje, spremni su mi čak oprostiti nemoralno ponašanje.

– Možda ne vjeruju u sve te priče – reče Rachel.

– Mnogo ih vjeruje i, štoviše, raduju se mojoj propasti. Teško mi je sve to podnositi.

– Znam – šapne Rachel i pogladi ga po licu.

U trenutku kad joj se Colin približio da je zagrli, začulo se kucanje na vratima.

– Do vraga, zašto me stalno prekidaju! Kada ću ti se napokon približiti?

– Bit će najbolje da isključimo telefon – izjavi Rachel idući prema vratima. Kad ih je otvorila, načas je posve zanijemlla od iznenađenja.

– Zar me nećeš pozvati unutra? – upitala ju je omanja plavuša.

– Anne!? Oh, ne mogu vjerovati!

Sa suzama u očima, sestre su pale jedna drugoj u zagrljaj.

– Zašto mi se nisi javila? – upitala je Rachel čim se pribrala.

– Htjela sam te iznenaditi iako su i mana i tata mislili da je bolje da ti se javim.

– Prekrasno izgledaš! – uzvikne Rachel odmaknuvši se da sestru bolje promotri.

– I ti, Shelley! – Prvi put pogledavši Colina, Anne porumeni i reče: – Žao mi je što sam se onako ponijela, iako…

– Zaboravimo to! – prekine je Colin. – Što je bilo s tobom?

– Recite mi prije svega, jeste li se vas dvoje uistinu zaručili?

– Tako piše u novinama – odgovori Colin nasmijavši se srdačno.

– Colin želi reći da to još nismo službeno objavili – doda Rachel zamijetivši iznenađenje u Anninim očima – jer nismo htjeli povrijediti mamu i tatu. Ali, mi se volimo! Kako si ti Anne?

– Izvrsno – odgovori Anne ponovno porumenjevši – Da ne duljim, ti si, Shelley, bez sumnje, sve čula. Ne znam zašto sam se onako ponijela. Znam da je tome djelomično kriv i moj ponos, ali isto toliko i strah od neuspjeha. Nisam znala kako da vam to priopćim, jer vas nisam htjela razočarati…

– Ali mi bismo razumjeli ili barem, pokušali – Rachel će nježno.

– Zato sam izabrala sažaljenje, tablete, laži, bijeg… sve mi je to omogućilo da jednostavno zaboravim. Izbjegla sam i akademiju i roditelje! Isprva mi se činilo da sam u pravu. Tim više što Colinu nisam nanijela nikakvu štetu. Valin je otac, naprotiv, sve to razglasio.

– Otkud znaš da je riječ o Val? – upita je Colin. – Njeno ime nije nijednom spomenuto.

– Poznajem Val – izjavi Anne jednostavno. – Evo me, tu sam da ispravim sve što sam zakuhala! Da nije tebe, Shelley, zacijelo ne bih smogla hrabrosti doći ovamo. Ovako jednostavno nisam mogla dopustiti da te vrijeđaju. Nitko na svijetu nema bolju sestru od mene. Uvijek sam ti zavidjela i htjela biti poput tebe.

– Zavidjela… meni!? – zaprepašteno upita Rachel. – Pa ti si oduvijek bila nadareni pametnjaković!

– A ti… uvijek tako sigurna u sebe, tako neovisna. Na mene su oduvijek utjecali drugi, a ti si uvijek bila potpuno samostalna i vrlo odlučna.

Dugi su još razgovarali. Anne im je ispripovijedala kako je samovala u New Yorku radeći kao činovnica, kako je namjeravala upisati višu školu, ali nije mogla zbog nedostatka vremena i sredstava te, napokon, da sve to vrijeme nije zanemarila klizanje.

– Htjela bih vam nekako pomoći – prizna Anne kad je Colin otišao – jedino ne znam kako…

– Misliš li da bi Val tebi sve priznala – upita je Rachel.

– Ne znam, možda…. ali nije ovdje!

– Nije važno, potražit ćemo je? – odlučno će Rachel.

Već idućeg jutra Rachel je kupila dvije avionske karte. Iako je znala da će je predstojeća avantura skupo stajati, Rachel je znala da to mora učiniti, da to duguje Colinu! Ponosila se s Anne koja je vrlo brzo uspjela natjerati Val da sve prizna. Rachel je djevojku, unatoč svemu, iskreno sažalijevala, dok ju je ljutiti otac bijesno udario.

– Polako, gospodine Thompsone! – upozori ga Rachel. – Colin vas je na vrijeme upozorio da ga nepravedno klevećete. Pada li vam na pamet kakav dobar način da sve to zlo nekako popravite? Ili je vaš utjecaj na javne medije ograničen samo na širenje laži?

Gospodin Thompson dugo se, na kraju ispričavao, zahtijevajući, kao i njegova žena, da im nadoknadi troškove putovanja. Štoviše, nazvao je i Colina i ponovio ispriku, natjeravši i uplakanu Val da to učini. Na Colinov prijedlog da se vrati na akademiju te da je Russ još treba Val je odgovorila niječno, prethodno se zahvalivši na ponudi. Gospodin Thompson je nastojao ispraviti nanesenu nepravdu, objavivši u svim listovima istinu te uputivši roditeljima svih učenika Colinove akademije pismo u kojem ih je obavijestio o svemu.

– Slomljeno nije nikad kao novo – uzdahnula je Anne jedne večeri kad je s Rachel i Colinom izašla na objed. – Neki će uvijek vjerovati u laži.

– Da, zato što vole afere – slegnuo je Colin ramenima. – Pa, ipak, bilo je to zanimljivo iskustvo!

– Anne, što sada namjeravaš? – upita Rachel.

– Vraćam se najprije malo kući. Prije toga, ako mi dopustite, odoh na akademiju da se pozdravim s prijateljima.

– Jesi li zamijetio kako izbjegava odgovor? – Rachel zamišljeno upita Colina.

– Anne nije loša, uspjet će!

– Ali u čemu kad nema nikakvih planova.

– Možda nam ne želi o njima pripovijedati.

– Možda imaš pravo, ja je još smatram djetetom – prizna Rachel. – Nikako da shvatim kako je ona odrasla djevojka koja zna samostalno odlučiti. Hajde da je potražimo i da joj napokon priznam da je odrasla!

Anne su našli na klizalištu, ali nije bila sama. Klizala je s Russom Jasonom. Colin i Rachel značajno izmijene poglede. Bili su uistinu zgodan par koji se vrlo vješto kretao ledom. Ugledavši ih, Anne im je mahnula rukom.

– Hoćete li da vam pokažemo spiralu smrti?

– Samo pokušajte pa ću vas srediti oboje! Dakako, ako to prije mene ne učini spirala smrti!

– Dobro, Coline, dogovoreno – doviknuo je Russ – ali, ipak, pogledaj ovo!

Pošto su se najprije dogovorili, Russ i Anne munjevito izvedu nekoliko figura. Iako prvi put zajedno, Russ je spretno podigao Anne, kao da je dio njega, i Rachel je shvatila da bi oni uz malo vježbe mogli postati savršen par. Kad su preskočili ogradu i našli se pred Colinom i Rachel, lica su im sjala od ponosa.

– Kližete kao da ste već dugo zajedno. Zašto se toga nismo dosjetili dok si još bila ovdje, Anne?

– Zato što sam bila tvrdoglava, a sada znam da je Marylin pojedinačno bolja od mene. Budući da se ne namjeravam zadovoljiti drugim ili trećim mjestom, odlučila sam, kad sam čula o Val i Russu, da i sama pokušam. Russ i ja već smo se dogovorili i ako se složite, pokušali bismo zajedno. Kao što sam već rekla, u New Yorku sam često trenirala…

U Anninim plavim očima bilo je zebnje.

– Colin o tome odlučuje, Anne, i mora učiniti ono što je najbolje za akademiju.

– Coline?

– Želiš li to uistinu, Anne? – upita je Colin nježno. – Ne žrtvuješ li, slučajno, nešto da bi se iskupila?

Anne je tako žestoko odmahnula glavom da joj je plava kosa zalepršala.

– Želim na olimpijadu, Coline. I to bilo kako – pojedinačno, u paru ili… Znam da se nisam ponijela kako valja, ali.. –

– Coline – umiješa se Russ – ona je mnogo bolja od Val!

– Dobro, ne uvjeravajte me više! Palo mi je to na um čim sam vidio vaš prvi skok. Budete li dobri, možda vam čak dopustim da kližete na našoj svadbi.

– Znači li to da smijem ostati? – upita Anne koja je od uzbuđenja gotovo ostala bez daha.

– Vidi sad – nasmije se Colin – pa ona se više raduje klizanju nego tome da joj se udaje sestra!

– Anne je zaljubljena u klizanje poput tebe – javi se Rachel.

– Ali ja svoje interese proširujem – uzvrati Colin veselo i zagrli je. – Klizanje, akademija, moja vikendica, pa ti, iako ne baš obavezno tim redom!

– Zahvaljujem – izgovori Rachel hotimično uvrijeđenim glasom iako je dobro znala tko mu je najvažniji. Tim više što joj je to, uostalom, odmah potvrdio i poljupcem.

– Dobro… dobro, možemo ja i Russ opet na led – progunđa Anne otisnuvši se sa svojim partnerom glatkom i sjajnom ledenom površinom. Držeći se za ruke, Rachel i Colin ostavili su ih same i nastavili šetnju naseljem. Sretno se smješkajući, Rachel se prisjećala svega što se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci. Oduvijek je znala da u klizanju ne pobjeđuju najbolji, nego najuporniji, ali sada joj je napokon postalo jasno da i u ljubavi treba uvijek gledati samo naprijed, jer je svaki novi dan izazov i prilika za pobjedu.

KRAJ

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17