Htio bih malo biti slobodan od svih tih problema – rekao je i u glasu mu se uistinu osjećao umor. – Pa, uzmi godišnji odmori spoji ga sa još nekim neradnim danima. Ili uzmi neplaćeni dopust – savjetovala ga je.

– Misliš da je to moguće u ovom poslu, svaki dan te treba stotine ljudi! – Raspodijeli poslove na suradnike, zato i postoje, da ti olakšaju rad i život. Ne moraš sve ti sam, ako si toliko opterećen, znači da ljudi oko tebe ne rade svoj posao kako treba. Ljudi se vole izvlačiti i izvrdavati kada vide da će netko drugi odraditi posao umjesto njih – rekla mu je pospremajući šalice u kuhinji.

– Možda si u pravu, razmislit ću o tome. – Znaš što, ova tvoja kuća je apsolutno prekrasna, ali nedostaje joj nešto vrlo važno – rekla je otvarajući hladnjak i tražeći nešto za jelo. -A što to? – pitao je. – Delilah, fali ti Delilah. Ne znam kako sam ikada mogla živjeti bez nje i njene kuhinje. Ta žena toliko dobro kuha da joj treba podići spomenik još za života. Hajdemo se spremiti i otići mojoj kući da vidimo što je danas na meniju – rekla je i zgrabila jaknu. Delilah je bila presretna kada su došli kući i spremila im je divan ručak. I ona je sva blistala od sreče što su njih dvoje zajedno i samo je trčala oko Everetta ispunjavajući mu svaku želju. Došlo je vrijeme intezivnijih nastupa i Everett je uistinu kako je i obećao došao na nekoliko njih. Kada je nastupala u New Orleansu, odjednom se popeo na pozornicu i tamo pred tisućama ljudi kleknuo pred nju sa prstenom u ruci. Publika je bila u deliriju, klicali su – Reci da, reci da! I što je mogla? Rekla je da, a suze radosnice slijevale su joj se niz lice. Everett ju je podignuo u naručje i zavrtio, a ona je za kraj toga nastupa otpjevala još jednu pjesmu namjenjenu samo njemu u kojoj mu govori koliko ga voli i koliko dugo ga je čekala. Život je bio lijep i Savannah ga je živjela punim plućima. Jednoga dana dok je dovršavala posljednje stvari oko izlaska novog albuma, došao jo je je poziv od neke odvjetničke tvrtke iz New Yorka. – Gospođice Davis, bavimo se ostavštinama i moramo vas obavijestiti da smo u posjedu oporuke gospodina Mitchella koji je u njoj naveo vas kao svoju jedinu nasljednicu. Savannah je bila iznenađena, njen otac roker koji je nije vidio cijeli njen život ostavio joj je cijelo svoje nasljeđe. A znala je da je bio uspješan, i više nego ona, imao je jako puno izdanih albuma, bio je autor pjesama za druge izvođače, zarađivao je od reklama i promotivnih odjevnih predmeta. – Oh, i što ja sada trebam? – pitala je još uvijek nemalo iznenađena. – Što prije dođite u New York kako bismo vas dodatno obavijestili o detaljima oporuke i da možete početi uživati svoje nasljedstvo – govorio je odvjetnik službenim tonom, a ona je bila preplavljena raznim osjećajima.

Pomalo je bila i ljuta na svog oca, zato što je nije kontaktirao dok je još bio živ, pa ga je mogla upoznati kao što je upoznala Vivien. Voljela bi to, da je imala s njim bar neko vrijeme, da ga je vidjela u živo, popričala s njim. A sada je bilo kasno, ostavio joj je bogatstvo koje joj zapravo i nije bilo potrebno. Dok je tako razmišljala i završavala razgovor sa odvjetnikom iz New Yorka, u prostoriju je ušla Vivien. – Što je draga, izgledaš kao da si vidjela duha, što se dogodilo? – pitala je njena pronicava majka. – Donekle si u pravu, nisam ga vidjela, ali me posjetio u drugom obliku. – Jonathan Mitchell, moj otac ostavio mi je svoje nasljedstvo. – Pa to je predivno! Zašto si tako šokirana? – čudila se Vivien. – Zato što sam mislila da nije mario za mene, da ima još djece negdje, da mi to ne treba sada – nabrajala je razloge. – Draga, nije on bio neki bezosjećajan tip, kladim se da je mnogo razmišljao o tebi, ali život mu je bio jedna velika zbrka i nije te želio uvlačiti u to. Sigurna sam da je puno razmišljao o tome i da je ispravno odlučio – rekla joj je majka. – Hoćeš li poći sa mnom u New York kada budem išla u vezi toga? – pitala ju je Savannah. – Naravno, ako želiš – odmah je pristala Vivien. Album sa njenim novim pjesmama izašao je u proljeće i odmah zasjeo na vrhove top lista. Imala je posla preko glave, puno nastupa između kojih je svaki trenutak koristila da se vidi sa Everettom i da ugrabe malo vremena za sebe.

Shvaćala je da će morati malo prorijediti ovakav raspored ako bude željela ostvariti kvalitetnu vezu s njim. Došlo je vrijeme da se malo povuče iz svijeta nastupa i turneja. Obećala je samoj sebi da će cijelu iduću godinu uzeti slobodno. Album je vani, do kraja godine će nastupati, a onda će otići u svoj grad i provoditi vrijeme sa Everettom. Otišla je sa Vivien u New York i preuzela nasljedstvo koje se brojalo u milijunima dolara. Odmah je veći dio prenijela na Vivien jer je smatrala da joj se njen otac treba odužiti za to što je rodila njegovo dijete i to što ju je ostavio samu i nezaštićenu kada joj je najviše trebao. Ona se bunila protiv toga i kategorički odbijala tako nešto, Ali Savannah je smatrala da je to ispravno i to je provela u djelo.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22