Nisu se vidjeli dvadeset godina, a sada će razmjenjivati kurtoazne rečenice? – Nisi se nimalo promijenila, izgledaš potpuno isto kao i onda, čak i prgavost je ostala tu – rekao je proučavajući je od glave do pete. Pogled mu je klizio od njene divlje crne kose, preko lica, vrata, zaustavio se na golom ramenu s kojeg joj je skliznula prevelika majica. Prešao je preko blage izbočine golih grudi i ukrućenih bradavica koje su se nazirale ispod tankog materijala. Zatim je prešao preko bokova u uskim hlačicama i nogama te završio na bosim stopalima jer joj se nije dalo obuvati. Pločice na terasi bile su toliko savšene da se moglo hodati bos bez problema, kao da su bile baršunaste pod stopalima. Pokušala je prekinuti to uporno proučavanje čitavog njenog tijela, ali nije uspjela pa je ustala i tako mu omogućila još bolji pogled na cijelu svoju figuru. Vidjela je kako se lecnuo, prisjetio nekih stvari između njih dvoje. -Promijenila sam se i to jako puno. Ne bi vjerovao zapravo koliko. Nema više ni traga onoj maloj naivnoj Savannah od nekada. – Bilo bi to uistinu šteta, bila si prekrasna i dušom i tijelom. Sviđa mi se što te bogatstvo nije ni malo promijenilo, najbolje se osjećaš onakva kakva jesi. – A što ćeš, sirotinja uvijek ostaje sirotinja čak i kad se dokopa nešto novca – rekla je otežući svojim najžešćim južnjačkim naglaskom. Malo je afektirala, naravno. Već dugo tako nije govorila, ali ovdje se nekako činilo prirodnim. – Nego, zašto si ti došao, osim da mi poželiš dobrodošlicu u ime građana Madisona? – sada ga je malo ismijavala. Zapravo joj nije bilo drago što ju je zatekao ovakvu. Možda bi jo bilo draže da ju je vidio kada je bila u svom elementu, na pozornici, sa obožavateljima, na crvenom tepihu, jaku, moćnu. A ne ovakvu kao nekada, potpuno nemoćnu pod njegovim pogledom. On u odijelu i limuzini, a ona u poderanim stvarima. Znala je da to više nije ona, da je sada nekoliko puta bogatija i od njega i cijele njegove uštogljene obitelji, ali nije si mogla pomoći. Osjećala se inferiorno. – Došao sam te vidjeti, nismo se vidjeli predugo. -Mogao si me vidjeti kad god si htio, nisi me nikada ni potražio. Ni jedan jedini put. – Mislio sam da ti želiš tako. – To si ti sebi tako objasnio u glavi, jer je tebi tako odgovaralo. Nije tebe bilo briga što ja želim. -Ne, baš obrnuto. Htio sam te pustiti da ideš za svojim snovima o pjevačkoj karijeri, da se ostvariš. -Odbacio si me kao da ti nisam nikada ništa značila. Ti i tvoja obitelj, tvoja majka. – Moja majka je preminula prije dvije godine, otac još prije deset. – Žao mi je, nisam znala. Moja sućut. – Hvala, idem sad. Nadam se da ćemo se vidjeti još koji put. Ostaješ li duže sada? – Ostajem zauvijek, ovo je sada moj dom. -Drago mi je Love, vidimo se – rekao je i pošao nazad u limuzinu. Na terasi se pojavila Ashley i pitala: – Je li to Everett? – Da – odgovorila je Savannah kratko ispraćajući auto pogledom. – Koliko si čula? – Dosta, oprosti, baš sam htjela doći na terasu kada je on došao. Nisam vas željela ometati pa sam pričekala da ode. – Nema veze, mogla si doći. -Kako je zgodan, uopće se ne čudim što ti je slomio srce – rekla je Ashley.

– Oh Ashley, i više od toga, slomio je sve u meni. Svaka moja pjesma posvećena je njemu. Ako to nije shvatio slušajući ih onda je ili glup ili potpuno bezosjećajan. – Znam, znam – rekla je A$hley i prišla joj te je zagrlila, a Savannah je zakopala lice u njeno rame i tiho plakala. Ashley je znala sve o njenoj prošlosti i zato ju je sada samo držala i tješila, onako kako je znala. – Oprosti, nisam se htjela ovako raspekmeziti. Uzdrmalo me ovo, još se sva tresem – rekla je Savannah otirući bijesno oči. – Ne budi luda, znaš da sam tu za tebe. Uvijek kada me trebaš. Što smo sve prošle zajedno, kakve koncerte, koliko ljudi smo upoznale, što smo sve vidjele i posjetile. Ti si mi kao sestra, ovaj posao uopće ne smatram poslom, znaš to, zar ne? -rekla je njena draga Aahley. – Znam, znam, hvala ti na tome. Znaš što? Idemo smiješati neki ubojiti koktel -rekla je Savannah i odvela je u kuhinju.

***

Život u njenom malom gradu pokazao se vrlo ugodnim. Sve je bilo blizu, nije bilo prometnih gužvi, gradić se nevjerovatno razvio otkada je ona otišla i sada je bio vrlo šarmantan. Sve je postalo ulickano i nekako fensi. Glavna ulica je bila prepuna preslatkih dućana, voćarnica, slastičarni, pekarnica. A svaka od njih je izgledala kao da je izašla iz nekog časopisa o uređenju interijera. Vlasnici su se trudili da im daju svoj osobni pečat i trudili su se oko svakog detalja. Prodavači su bili izuzetno srdačni i ljubazni, trudili su se oko svake kupčeve želje. Sve je bilo šareno i mirisno, prepuno veselih boja. Bili su tu i poznati dućani i franšize restorana kojih je bilo i u većim gradovima tako da baš ničega nije nedostajalo. Vidjela je puno mladih obitelji s djecom, parkovi su bili lijepo uređeni, a javne površine čiste i uredne.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22