Ne, ne može tako hladno pričati o Michaelu, kao da ga nije ni poznavala. To isuviše boli. A, osim toga, činilo joj se kao da izdaje njihovu kratku ljubav.

Ben je ili naslutio o čemu ona razmišlja ili mu je bilo dosta besmislenih nagađanja pa je predložio da se preseli u dnevnu sobu.

Sara je ustala tako brzo da je njenim gostima morala postati jasna njena želja da pobjegne od njih. Ona se stoga skrušeno okrene prema Deliji.

– Možda ćete pomisliti da sam ja čudnovata ali shvatite oda od Michaelove smrti nisam baš sasvim pri sebi. Čini se da nisam sposobna shvatiti, ili, bolje rečeno, prihvatiti njegovu smrt. Ja znam što se dogodilo ali … ali …

– Glas joj se izgubi u jecaju.

Delia se u trenutku stvori pokraj nje zagrlivši je.

– Razumijem vas potpuno. Znam da vam ja i Ben svojim sumnjama samo otežavam situaciju, ali, vjerujte, ne bismo vas mučili svim ovim ni jednog trenutka kad bi postojala bilo kakva druga nada ili rješenje.

Sara kimne pokušavajući se pribrati. Tada odjednom osjeti Benovu ruku pod svojom. Poveo ju je prema izlaznim vratima. Nije progovorio ni riječ dok se nisu oprostili od Delie i ušli u automobil.

– Sara ako je policija tamo, reci im da sam ti ja prijatelj koji se brine o tebi ovih dana. Shvaćaš?

Sara ga ljutito pogleda.

– Vama je ovo kao neka igra.

– Srce, kakva igra? Nije li ti Delia sve ispripovijedala?

– Dobro, znam – uzdahne Sara. – Da je barem sve gotovo i da je Michaelov ubojica pronađen. Ta pripovijest o ucjeni je poput neke more koje se nikako ne mogu riješiti.

– S malo sreće, sve ćemo razriješiti – reče Ben kad su parkirali pred studijem.

Kad je Sara izišla iz automobila, on joj uze ključeve iz ruke i uputi se prema vratima kuće.

– Za sada je sve kako treba – reče on otključavajući vrata. – Nema policije. Tko zna, možda oni doista misle da je Michaela ubio nepažljivi provalnik.

– Možda još nisu ništa zaključili – ispravi ga Sara – ili su bili ovdje i otišli. – Vodeći ga uskim, debelim tepihom pokrivenim stepenicama prema studiju, Sara nastavi: – Što ako su pronašli dosije?

– Nisu, jer bi u tom slučaju potražili Deliju. Nadajmo se da su, ako su i bili ovdje pregledali samo njegovu knjigu dogovora, poziva i slično.

Kad su ušli u prostrani studio, Sara je gotovo zanijemila od iznenađenja. Sve je bilo tako isto, kao da će Michael svakog trenutka ući za njima kroz vrata sa nemirnim svijetlim čuperkom preko čela i širokim osmijehom na muževnom licu.

Sara zatrepće jer joj se oči ispuniše suzama i okrene se prema čovjeku iza sebe. Čovjeku toliko drugačijem od Michaela … Michael sa svojim finim, produhovljenim licem, nježnom građom tijela mnogo je odudarao od Benova granitna obličja. Ali osnovna je razlika bila u načinu ponašanja. Ben je bio grub a Michael …

– Opet tuguješ? – upita Ben. – Sara, prekini s tim, molim te. Očekuje nas posao. Gdje je Jansonov ured a gdje kartoteka?

– Michaelov ured je tamo preko …

– Sara pokaže glavom prema vratima na drugom kraju studija – a kartoteka je prizemno, u mojoj sobi.

– Čini li ti se da je netko nešto pomicao ili tražio? – upita Ben. Sara odmahne glavom.

– Ne, sve je na svom mjestu.

– Izvrsno. Ja ću pregledati Jansonov ured a ti kartoteku.

– Ali tu ima stotinu kartica i ja ih sve znam. Ne vjerujem da bi Michael tu bilo što skrivao. Osim toga, moja soba nije ni zaključana.

Okrenuo se prema njoj i gurnuo je blago prema vratima.

– Molim te, idi i pregledaj sve. Počni s Delijinom karticom. Ona misli da je on još uvijek vodi u kartoteci.

– Tako je, ali u njoj nema ni riječi o bilo kakvim medicinskim podacima. Ipak, obećajem da ću sve pažljivo pregledati. Namrštivši se, Sara pođe u prizemlje. Odmah je pronašla Delijinu karticu i pažljivo je pregledala ali, nije našla ono što je tražila. Pregledala je zatim i sve druge kartice, ali ni u njima nije ništa pronašla.

Vraćajući se u studio, pogledala je na sat. Od rastanka s Benom bilo je već prošlo više od dva sata i ona se pitala što je on radio cijelo to vrijeme. Ušavši u studio, on joj se odjednom učini sasvim stran, zacijelo zato što je znala da ga je Ben pretražio. Čudno, još jučer to je bio njen drugi dom.

Bena je zatekla u Micahelovoj sobi.

– Kako ste to otvorili? – upita Sara ugledavši otvorene ladice Michaelova ormara. – To je bio jedini zaključan ormar – uzviknula je s negodovanjem, ugledavši razasute Michaelove papire. Činilo joj se da je tek sada shvatila što Delija i Ben od nje očekuju:

– Zar nikad nisi čula za obijanje brava? – upita Ben.

– Ne, nikada nisam imala sličnih sklonosti – odgovori nabusito Sara.

Nije joj ništa odgovorio i Sara se zapita je li uopće čuo. Pažljivo je razgledavao jedan dosije. Sara mu se približi i zagleda u naslov na kartici. Krupnim slovima pisalo je – Merrywood. Sara još nikada nije vidjela taj dosije i bila je neobično znatiželjna da pročita što se iza toga krije. No, činilo se da je Benova znatiželja bila još veća.

– Nije li to malo čudnovato, mislim to što se stalno vraćamo na taj Merrywood – upita Ben. -Janson je tamo, čini se, poslao mnogo djevojaka. Neke na plastične operacije, neke opet na dijetu, nervni oporavak i … Pitam se … – zastao je i duboko se zamislio.

– Što se pitate? – upita Sara. Osjećaj nemoći zbog toga što upravo čini Michaelu odnosno uspomeni na njihovu ljubav sve više ju je obuzimao. Najradije bi potjerala Bena iz te sobe i uredno složila sve te drage Michaelove papire.

– Pitam se nije li on možda svim tim djevojkama pomogao baš kao i Deliji. Dakako, sve te djevojke su imale neke nevine razloge da odu u Merrywood ali … nije li sve to bila samo maska za …

– Za što? – upita zbunjeno Sara.

– Nisam sasvim siguran – prizna Ben. – Pretpostavimo da su djevojke sve to same plaćale, kao i Delia, tada nije bilo zarade … dakako, osim za oporavilište. Janson ne bi ništa zaradio. – Ben zatvori ormar. – Moram natrag u Hampstead da vidim Deliju. Hoćeš li sa mnom?

– Ne, hvala – odgovori žurno Sara.

– Zar ti se ona nije svidjela?

– Svidjela mi se, ali sve drugo je tako strašno. Čini mi se da izdajem Michaela slušajući već vaše optužbe da je ucjenjivač. Pokušala sam vam već to objasniti, ali, čini se da me niste razumjeli. A što se tiče pomoći vama … – Sara slegne ramenima i osvrne se oko sebe izražavajući tako svoj prezir prema onom što čini.

– Drago mi je što je Janson mrtav – reče Ben grubo. – Predobra si za njega i šteta je što napokon ne možeš shvatiti da je on iskorištavao takve naivke i idiote poput tebe. Uostalom, ja ću ti to jednog dana i dokazati.

Saru oblije rumenilo.

– Mrzim vas, mrzim … Lako je optuživati Michaela sad kad je mrtav. Isto tako kao što je lako mene napadati jer sam slaba. Samo radi vaše sestre podnosim vašu blizinu. U vama nema nimalo poštenja ni milosti.

Suze joj potekoše niz lice, a glas se sasvim izgubi u jecaju. Njegova snažna ruka obujmi je oko ramena, a drugom joj podigne bradu.

– Oprosti, Sara – promrmljao je. -Teško ti je a ja ti baš nimalo ne pomažem. Uvijek kažem nešto pogrešno. – Pričekao je da ona nešto kaže ali ona je samo jače zajecala. – Da li bih ti se svidio da si me susrela prije Jansona? – upitao je ozbiljno.

– Ne – odgovorila je kratko.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21