– Tko, ti i Anthea?

Benovo pitanje podsjeti Saru da Anthea nije ni jednom za njihova razgovora spomenula majku.

– Ne, gospodin Ford, koji upravlja Merrywoodom, i ja. On je divan čovjek.

– Ne bi li on mogao biti ubojica? – upita zamišljeno Ben.

Sarin spontani smijeh gotovo odmah ga je razuvjerio.

– Pa to je smiješno. Gospodin Ford je kirurg i svoj život je posvetio spašavanju ljudskih života. Bio je veoma poznat prije nego što ga je bolest natjerala da se povuče. Merrywood je kupio prije nekoliko godina jer se nije mogao sasvim odreći Iječničkog poziva. Izvrstan čovjek. Uostalom, uvjerit ćeš se i sam kad ga sretneš.

Sara nije ni primijetila da mu je rekla “ti”. Tek njegov iznenađen pogled podsjeti je da je učinila nešto neobično i stoga porumeni. Začudo, Ben to nije ničim pokazao. Činilo se da je isuviše zadovoljan zbog njihove iznanedne bliskosti a da bi je na svoj uobičajeno nespretan način pokušao pokvariti. Toplo ju je samo pogledao i rekao:

Nadam se, Sara, da ti je objed prijao.

– Da, veoma. Mislila sam da … – Činilo se da Sara još uvijek nije znala kako da ga ubuduće oslovljava, ali se nakon kratke stanke ipak odlučila. – Mislila sam Ben da ti nikada ni za što neču zahvaljivati a ipak … dobar si prema meni.

– Ja? Činilo se da Ben nije bio osobito polaskan ili da ga je pomisao na nešto u tome spriječila. – I Michael je bio dobar prema tebi, zar ne? Sara ne vjerujem u tvoje procjene muškog roda.

Sarine oči ljutito bljesnuše.

– Teško je ocijeniti nekoga tko u sekundi sto puta promijeni mišljenje. Ipak zahvalna sam ti za ovaj objed i opuštanje, premda mi se čini da ti je krivo što si mi to priuštio i da se upravo spremaš sve pokvariti.

– Ti si srce. U jednom trenutku si med a u drugom vatra. Ne čudim se da si vrtila Jansona oko prsta. I mene ponekad zbuniš. Na neki način, ja sam nepouzdan poput Jansona. Ako se zaljubiš u mene, moglo bi nam biti zabavno.

– Ne zovi me tako i ne šali se – reče Sara razdraženo. – Nisam se zaljubila u Michaela zato što mi se to činilo zgodnim a isto tako ne mogu se sad jednostavno isključiti iz svega. Zaljubila sam se u njega i bilo nam je lijepo. Sad ga nema, to boli … Molim te, prekini već jednom …

– Ako se opet namjeravaš rasplakati – reče Ben bez traga suosjećanja u glasu – morat ćeš se poslužiti stolnjakom jer ti ja ne dam rupčić. Uostalom, najbolje da odmah pođemo prije nego i ja od sebe načinim budalu.

Suze što su ispunile Sarine oči i zamaglile joj vid odjednom se nekim čudom osušiše i Sara ljutito ustane.

– Ne znam čega si se uplašio. Da bi netko od sebe načinio budalu, za to su mu potrebni osjećaji. Stoga se tako nešto ne može dogoditit Benu Bucklandu.

– Sara, ja imam srce, ali ga ne nosim na rukavu da bi ga neki idiot poput tebe mogao iskorištavati.

– Ne vjerujem da na svijetu postoji neka djevojka kojoj bi ti dopustio da se umiješa između tebe i tvog “ja” – uzvrati Sara.

Ben ne reče ništa. Platio je račun i uskoro se nađoše na ulici. Dok ju je vodio prema automobilu stisak njegove ruke na njenu laktu pojača se.

– Da nismo na ulici, ja bih te stavio preko koljena i nalupao – zaprijeti Ben.

– Zašto? Želiš li možda dokazati kako si snažan? I kome to želiš dokazati? Tebi, meni ili tvojemu “ja”.

Ben se naglo zaustavi i okrene je prema sebi. Zagledao se u njene podrugljive oči i, ne mareći za ljude što su prolazili, poljubi je.

– Samo to sam htio – reče on zadovoljnim glasom. Zaprepaštena, Sara potrči prema automobilu i sjedne na prednje sjedalo. Sjedila je hvatajući dah dok su joj obrazi gorili od stida. Ben mirno sjedne pokraj nje i upali motor. – S nekim se muškarcima možeš nadmudrivati, a s nekima ne možeš. Sada ćeš mi sigurno vjerovati da krivo procjenjuješ muškarce.

– Mrzim te – šapne Sara.

– To baš nije zgodno – reče Ben kad su napokon uključili u dugu kolonu automobila.

Sara je neko vrijeme šutjela a onda je znatiželja natjera da ipak progovori.

– Zašto? – upita ozbiljno.

– Zato što sam upravo odlučio da se moraš zaljubiti u mene.

– Što si …? – promuca Sara ne vjerujući vlastitim ušima.

– Reći ću ti kad budem siguran da se to dogodilo.

– Ti si nemoguć – reče Sara s nevjericom. Prikladnija riječ nije joj padala na um i ona stoga još jednom ponovi – Nemoguć!

U pravu si, i zbog toga ćeš me i zavoljeti – odgovori Ben samouvjereno se smješkajući.

– Onog dana kad riba poleti – promrmlja Sara.

– Neke su već poletjele – podsjeti je Ben. – Znaš lutko, što sam nepodnošljiviji, više se sviđam djevojkama. To mi se stalno događa. Samo, te ribe što polijeću obično su veoma dosadne a ti si nešto posebno. Mislim da nama zajedno ne može nikada biti dosadno. U to si se, uostalom, već uvjerila. Preostaje još samo da te uvjerim da bi nam bilo zabavno cijelog života. Što kažeš srce? Ne vjeruješ mi?

Sara se s gađenjem okrene od njega i zagleda se kroz prozor u krajolik što je brzo promicao. On se nastavio smješkati pogledavajući je s vremena na vrijeme. Kilometri su odmicali i Sara odjednom shvati da su već stigli u Merrywood. Do oporavilišta bilo je još stotinjak metara, ali Ben odjednom zakoči i parkira automobil na rubu livade.

– Što to radiš? – upita ga Sara kad je izišao.

– Samo trenutak – uzvrati Ben -odmah se vraćam.

Sara ga je znatiželjno gledala kako odlazi prema drveću na rubu livade a zatim se, primijetivši da je čučnuo, naglo opruži na sjedalu. Vratio se za minutu s buketom svježe ubranih jaglaca koje joj pruži pod nos.

– Lijepo cvijeće za lijepu djevojku – reče on.

Sara ih uzme protiv svoje volje razmišljajući kako bi ih najradije bacila.

– Ne želim ništa od tebe.

– Želiš – odgovori Ben. – Svaka žena voli dobiti cvijeće. A baš jaglaci podsjećaju na tebe. Svijetložute boje, krhki … – Ben upali motor i pokrene automobil.

Sara bi bila najradije bacila cvijeće na njega, ali joj bi žao cvijeća. Spusti ih stoga u krilo i odluči da će ih pokloniti majci.

Nisi skrenuo prema Merrywoodu – objavi zadovoljno Sara kad su prešli raskršće.

– Do vraga – promrmlja Ben i zaustavi kola. – Ti si pravi majstor za odvlačenje muških misli.

Sara zaključi da će biti najbolje da uopće ne odgovara na tu i slične Benove upadice.

Kad su ušli u prekrasan drvored koji je prolazio sredinom Merrywooda, Ben nastavi:

– Zgodno mjesto, zar ne? Zacijelo ga baš nije lako i jeftino održavati.

Sara se zagleda u zgradu oporavilišta. Vidjelo se da je sagrađena s ljubavlju i ukusom i ostavljalo je na posjetioca dojam smirenosti i topline.

Mir koji je osjetila Sara veoma brzo pomutio je Ben.

– Nekako si tiha. Opet tuguješ?

– Ne, smišljam kako da ti vratim milo za drago – uzvrati Sara hladno.

– Bolje i to nego da se ponašaš odmjereno i hladno. Znaš, nije zabavno biti u društvu s hladnjačom a ti bi bila u opasnosti da baš to postaneš … dakako, da nije mene.

Sara iziđe iz automobila.

– Želiš reći da si me namjerno izazvao, da ne bih umrla od tuge?

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21