Kraljevstvo za ljubav
Uzevši joj glavu među dlanove, nježno ju je poljubio.
– Znaš što, Komarice?
– Što? – podigla je pogled.
– Mi smo dvije zaljubljene budale!
Nastavljajući je ljubiti, podigao ju je u naručaj i požurio prema kući.
Dani ljubavi
Ludi od želje da što prije pripadnu jedno drugome, prvi im je put bilo divlje i strastveno, ali zato je drugi put bilo toplo i nježno.
Probijajući se kroz zatvorene vratnice, sunčane su se zrake zaustavile na usnulom Stelinom licu. Opuštena u svom sretnom snu, zarumenjelih jagodica, poluotvorenih ružičastih usana, spavala je u njegovom zagrljaju kose rasute posvuda. Nalaktivši se, promatrao je sve dok ga osjećaji nisu nagnali da joj poljubi vjeđe. Smjesta je otvorila oči.
– Dobro ti jutro – zaželjela mu je mazno. – Noćas sam prvi put vodio ljubav – priznao joj je prigušeno.
Ivorova izjava trenutačno ju je razbudila.
– Lažeš. Po mom skromnom sudu, noćas si pokazao zavidno iskustvo.
– Kunem ti se da sam noćas prvi put vodio ljubav!
– Znači, urođeni talent – nasmijala se.
– Tvoj smisao za humor ne poznaje granice. Do noćas sam se seksao, pario, igrao igrice, eksperimentirao, zavodio, učio, spavao, nikad prespavao, uglavnom radio sam sve u službi zadovoljenja prirodnih potreba. Međutim, ovo što sam noćas doživio s tobom, bilo je iskustvo koje se ne da ni s čim usporediti osim s blaženstvom. A blaženstvo proizlazi iz ljubavi. Može i ljubav iz blaženstva, svejedno. Ukratko, prvi put sam doživio i vodio ljubav.
Način kojim joj je Ivor izjavio ljubav, ganuo ju je. Pokušavajući suzbiti suze, uspjela je promucati:
– Po toj tvojoj teoriji ispada da sam i ja nevina!
– A da provjerimo još jednom?
Jutro je ušlo u dan kad je zaljubljeni par izašao iz ljubavnog gnijezda. Između zalogaja, dok su planirali kako provesti dan, Ivor je pogledom lutao po pučini. Kad mu je u vidokrug ušao trajekt na svojem svakodnevnom putu prema Splitu, spontano je promrmljao:
– Vratit ću se zadnjim trajektom.
Neočekivana izjava koseći se sa svime što je u posljednjih dvanaestak sati izgovorio, zgromila je Stelu.
– O! – sagnula se podići vilicu što joj je ispala iz ruke, dobrim dijelom i da sakrije izraz razočaranja na licu. Bio je brži.
– Što se desilo? Jesi dobro? – upitao je zabrinuto kad se suočio s njezinim tužnim pogledom.
– Sve što se noćas dogodilo među nama, trebali bismo shvatiti kao ljubav za jednu noć.
– O čemu pričaš?
– Tvoja izjava da se vraćaš zadnjim trajektom zvučala je apsolutno nedvosmisleno.
– I dalje stojim iza nje. S tim da ćemo datum odlaska odrediti zajedno. Kad očekuješ goste?
– Goste?
– One koje si rekla pozvati?
– Ti si mi dovoljan. Dokad možeš ostati?
– Boravak u Dalmaciji bio sam planirao do kraja kolovoza. Ostanak na Šolti ovisi o tebi. Koliko namjeravaš ostati?
– Najkasnije do kraja rujna.
– U tom slučaju ću produžiti boravak do polovine rujna. To je krajnji rok kad se trebam vratiti u Švicarsku. Tamo me čekaju neodložni poslovi vezani za jedan sajam u Italiji.
– Onda ćemo s odmorom završiti zajedno. Ostati ovdje bez tebe, zaista bi bilo besmisleno.
– Što znači da nam slijedi četrdesetak zajedničkih dana – poljubio ju je.
– Čitava vječnost – uzvratila mu je poljubac. – A da bi sve kao i do sada bilo savršeno, imam jedan uvjet!
– Uvjet? – namrštio je čelo.
– Kloni se nesmotrenih izjava. Od one malo prije umalo sam doživjela srčani udar.
Njihovi zajednički dani protjecali su savršeno. Krstarili su otokom, posjetili Nečujam i Stomorsku, jeli dobru hranu u Maslinici, ponovo bili na gospodarstvu u Srednjem Selu, uvijek se vraćajući Krušici i svojoj ljubavnoj oazi.
U nekoliko navrata Stela je izašla iz začaranog svijeta ljubavi. Kad bi razgovarala s roditeljima i dalje im je prešućivala sve o mladom Grginu, kad je Horvatu nagovijestila povratak sredinom rujna, i kad je posjetila tetu Ružu.
Prvi put je išla sama.
– Ne tribaš mi ništa reć, lice ti sve govori! Bilo je to ugodno provedeno popodne, na kraju kojega je Stela obradovala svoju domaćicu izjavom da bi drugi put došla s Ivorom.
– Molim vas, ne spominjite moju bolest ni pravi razlog dolaska na Šoltu.
– Nisi mu rekla istinu? – upitala je Ruža zapanjeno.
– Otpočetka sam krenula naopako, pa moram pričekati trenutak da mu sve ispričam.
Održavši riječ, Stela je sljedeći put došla s Ivorom. Već nakon nekoliko rečenica, osvojio je tetu Ružu. Na rastanku im je udijelila jednostavan, ali mudar savjet:
– Budite uvik iskreni, jedno drugome ostanite najvažniji, poštujte se i volite se. Tako ćete potrajati sto godina.
– Ne misliš li da je malo pretjerala? – komentirala je Stela.
– Naprotiv! Za nas je to premalo vremena!
***
Kako se bližila polovica rujna, u Stelu se počela uvlačiti tjeskoba.
Osjećajući da se i on teško nosi sa skorim rastankom, pokušavala je naći način kako ga što bezbolnije prevladati. Nije joj uspjelo.
Nekoliko dana uoči odlaska, kad je međusobna tuga nadvladala svaki drugi osjećaj, Ivor je prvi smogao snage započeti razgovor o rastanku.
– Volio bih da naš rastanak bude privremen.
– Kako?
– Ne znam. Činjenica je da je moja domovina Švicarska, i da tvrtku koju je otac utemeljio uz velika odricanja neću i ne smijem napustiti. S druge, pak, strane, ti kao suverena vladarica modnih pista, teško da ćeš se odreći kraljevstva i krenuti u nepoznato vođena isključivo osjećajima.
Zavaljeni u ležaljci na trijemu bili su se prepustili čarima kasnog ljeta. Međutim, u trenutku kad je Ivor spomenuo budućnost, u njegovom pogledu zaiskrila je tuga i čarolija je nestala. Utisnuvši mu u vrat poljubac utjehe, Stela je svrnula pogled na užarenu morsku površinu kako joj ne bi primijetio suze. Usprkos prekrasnoj slici koju je gledala, ali ne i vidjela, grč u grlu počeo ju je gušiti dok je srce udaralo u sve žešćem ritmu. Zar ću ovako provesti ostatak života, uznemireno se upitala. Odmaknuvši se od njega, povukla se na sam kraj ležaljke i duboko uzdahnula. Nastupio je trenutak istine.
– Prije tri mjeseca sam gotovo umrla – odlučno je započela.
– Znao sam – ubacio se.
– Što, što si znao? Kako si znao?
– Ona priča o tebi kao poznatoj javnoj osobi što se od svega umorila pa joj je potreban odmor u nekom anonimnom mjestu gdje je nitko ne poznaje, jednostavno ne drži vodu. Jer, ako je ta osoba poznata u svojoj zemlji, nije u ostatku svijeta. Dakle, mogla je birati bilo koje mjesto od Tenerifa preko Malte pa do Baleara ili dalje, u kojemu bi podjednako zadovoljila status anonimne gošće i apetit za prestižnim destinacijama.
Prvih dana sam razbijao glavu što je pravi uzrok tvog dolaska ovamo.
Iskreno, bilo mi je čudno da osoba željna publiciteta gradi kuću u anonimnom kutku nedovoljno otkrivenog otoka. No dobro, računao sam, dobila si jeftino zemljište i sagradila velebnu kuću koja će ti jednom valjda poslužiti.
Način na koji je Ivor obrazlagao svoje dvojbe, donekle im je popravio raspoloženje i Stela se ponovo ugnijezdila u njegov zagrljaj. Možda ipak ima nade.
– Tek kad sam prema tebi počeo gajiti stanovite osjećaje – poljubio ju je u kosu – otvorile su mi se oči. Započinjanje priče simboličnom rečenicom da si gotovo umrla, posve je razjasnilo enigmu. Krušica je savršeno mjesto za uspostavljanje ravnoteže i unutarnjeg mira, i upravo si zbog toga izabrala nju, kako bi se oporavila od ljubavnog brodoloma, možda prvog kojeg si doživjela.
Stela se stala smijati, najprije neprimjetno s rukom na ustima, da bi, kako je Ivor nastavljao sa svojom teorijom, iz nje provalio smijeh olakšanja.
– Lako ti se smijati kad si se poslije tog nerazumnog slijepca zaljubila u mene, kada si otkrila da Šolta, a naročito Krušica, ima adute što više idu u prilog ljubavnicima nego napuštenim ženama. S tom razlikom da ćeš ovaj put, možda, ti biti ta koja će ostaviti nekoga da umre.
Steli je naglo prisjeo smijeh. Pridižući se na ležaljci, obratila se Ivoru prigušenim glasom naglašavajući svaku riječ:
– Prije tri mjeseca sam doslovno, zamalo umrla.
Zbunjeno ju je privio u čvrst zagrljaj.
– Nisam te želio povrijediti.
– I nisi. Kamo sreće da se radilo o ljubavnom brodolomu.
– Molim te, nastavi priču.
– Zahvaljujući odgoju, otkad znam za sebe, svemu sam pristupala ozbiljno, odgovorno, srčano, a sve u želji da produkt ispadne što bolji, ako ne i savršen.
Svejedno o čemu se radilo. Školske obveze, rođendanske proslave, planiranje putovanja, obrazovanje, učenje stranih jezika, pa čak i vlastiti izgled.
– Toga se dobro sjećam – prekinuo ju je uz poljubac.
– Valjda sam zbog toga dobila beskrajnu roditeljsku podršku i povjerenje kad sam se s punoljetnošću odlučila vratiti u Zagreb, upisati psihologiju i krenuti u samostalan život.