– Naravno da je moja – odgovorila mu je nadmeno. – Ne moraš mi reći da ti se sviđa. Tvoj je zvižduk bio dovoljno jasan.
– Ne umišljaj!
Oslobodivši se njegove ruke, stala je prekapati po torbi tražeći ključ od vrtnih vrata. Kako je naglo spustila glavu, pred očima joj je po drugi put zasvjetlucao roj nestašnih zvjezdica. Ne! Zar opet? Ovaj put nije pala na tlo, već u naručaj spretnog spasitelja. Otključavši vrata onesviještenu djevojku odnio je do trijema gdje ju je pažljivo spustio u naslonjač. S ostatkom vode namočio je dlanove i stao je nježno tapšati po obrazima. Ubrzo je došla k sebi.
– Onda mi kažeš da bi mogla sama – progovorio je s osmijehom olakšanja.
– Ne znam što mi se događa.
– Vjerojatno si se prestrašila onog pada gore pa ti tlak varira.
– Što si ti, liječnik?
U međuvremenu je skinuo naočale jer je sunce zašlo i konačno mu je mogla vidjeti oči. Bile su tople, prijateljske, jedne od onih koje se čine kao da ih je već nekad ranije vidjela.
– Trebala bi ući u kuću, sanirati koljeno, istuširati se i u krevet.
– O tome sam razmišljala dolazeći ovamo – nasmijala se. – Sad ću uistinu moći sama – počela se pridizati iz ležaljke.
– Sama si?
– Zašto pitaš? – u pitanju joj se nazirao oprez.
– Na tvome mjestu ne bih volio biti sam.
– Zato je izmišljen mobitel – odgovorila mu je hineći bezbrižnost. – Veza sa svijetom.
– Ok. Ako ti zatreba pomoć, slobodno me nazovi. Ionako ne bih stigao na zadnji trajekt.
– Zbog mene si ostao na otoku? – prvi ga je put pogledala sa simpatijom.
– Radije bih rekao da je u pitanju bio niz nepredvidivih okolnosti.
– Nazovi to kako hoćeš, ali ja se smatram tvojim dužnikom.
– Opet previše umišljaš. Još jedan neplaniran dan na ovom prekrasnom otoku neće mi škoditi. U blizini sam zapazio zgodan teren za šator – objašnjavao je lutajući pogledom, da bi naglo zašutio.
– Što je? Što se dogodilo?
– Je li ono na vrtnim vratima ugravirano prezime Komar? – upitao je.
Steli se ponovo smrklo pred očima. Sad iz posve drugog razloga.
– Da. Zašto?
– Nismo se ni upoznali. Kako se zoveš? – izbjegao je odgovor.
– Zvjezdana – snašla se.
– Zanimljivo. Nekad davno poznavao sam izvjesnu Stelu Komar koja mi nije ostala u najljepšoj uspomeni. Bila je ohola, pravila se starija nego što jest, podcjenjujući većinu a naročito mene… Premda, priznat ću, imate nekih dodirnih točaka….
– Eto – tražila je riječi – opisao si mi neku koja nosi isto prezime kao ja, a da mi se nisi predstavio. S kim imam čast?
Ja sam Ivor – gledajući je u oči, čvrsto joj je stisnuo dlan.
– Gospodin Debeljaković!?
– Mrak!
Po treći put u zavidno kratkom vremenu Stela je izgubila svijest. Ovaj put ne zbog tlaka.
Za razliku od prošlog, ovaj put pri padu je nisu dočekale muške ruke, već se skljokala natrag na ležaljku. Kad se osvijestila, nad sobom nije vidjela zabrinuto lice. Naprotiv, njezin stari poznanik s rukama u džepovima nervozno je koračao po verandi.
Jetko se oglasila:
– Koji apsurd! Na mjestu gdje se staza traži povećalom, od svih ljudi na Svijetu, baš si ti morao naići.
– Da sam te odmah prepoznao, sa zadovoljstvom bih te ostavio da istruneš!
– Otkud ti na mom otoku?
– Skrivaš se od javnosti? Nemoguće!
– Odmaram se od javnosti.
– Takva? Na pustom otoku? Bez kamera i modnih pista? Neprepoznatljiva?
Steli je dodijalo njihovo prepucavanje. Počeli su se ponašati jednako kao kad su bili djeca. Ustala je iz naslonjača.
– Koljeno me ne prestaje boljeti, a i umorna sam. Zato ulazim u kuću da se dovedem u red. – Uputila mu je dug pogled prije nego je nastavila. – Ti možeš logorovati u vrtu ili mi se pridružiti u kući, kako hoćeš.
Osvijestila se dok je otvarala vrata. Okrenula se prema Ivoru koji je i dalje stajao oslonjen na verandu.
– Hvala ti što si mi pomogao. Ne znam kako bih se inače dovukla ovamo. U znak zahvalnosti voljela bih da večeramo zajedno.
– Upravo sam ti htio predložiti da ti saniram koljeno. Vješt sam u tome iako nisam liječnik.
Topla srpanjska večer, zvjezdano nebo, šum mora u uvali i svečani koncert u izvedbi skupine cvrčaka na boru, slika je u koju su se postupno uklopili i stari poznanici. Večerali su na trijemu držeći se globalnih tema, vrebajući se, oprezni i sumnjičavi.
– Zašto Zvjezdana? – upitao je nalijevajući im drugu čašu domaćeg plavca.
– Rekla sam ti da sam pobjegla od gradske gužve i posla bez kraja. Ovdje me nitko ne poznaje. Kako te nisam odmah prepoznala, posumnjala sam da si možda novinar i zato sam se krivo predstavila. Naučila sam od takvih kriti pravi identitet.
– Opsjedaju te?
– Ponekad.
– Koliko se sjećam, oduvijek si voljela da se svijet vrti oko tebe.
– Vjeruj mi da s vremenom dosadi.
– Pretpostavljam da ti se ispunila želja iz djetinjstva. Slavna si, s obzirom na ovaj posjed očito bogata, priznajem i lijepa. Čime se baviš?
– Mislila sam da znaš.
– Otkud bih znao? Nisam od onih koji prate žuti tisak.
– Bavim se modom. Dugo sam bila vrhunska manekenka, a zadnjih nekoliko godina suvlasnik sam modne agencije.
– Ne živiš u Hrvatskoj? – Stela nije skrivala čuđenje.
– Odselili smo nedugo nakon vas. U Švicarskoj živimo dvadesetak godina.
– I Ida? Moja nekadašnja najbolja prijateljica. Što radi je li udana?
– Naravno, i ona! Tvoja se obitelj pretpostavljam vratila u Zagreb?
– Samo ja. Željela sam studirati ovdje. Ni moji nisu daleko. U Pragu su. – Znatiželjno se nagnula prema njemu. – Hajde, molim te, ispričaj mi što se s tvojom obitelji događalo otkako smo odselili.
– Pod uvjetom da čujem priču o istoj temi o tvojoj obitelji. Uvažavajući ravnopravnost spolova, prednost i dalje dajem damama. Izvoli!
Stela je započela sa slikovitom pričom o boravku u inozemstvu.
– Kad je tata dobio novi premještaj, ja sam se kao punoljetna odlučila vratiti doma, u Zagreb. Već na prvoj godini psihologije, točnije na brucošijadi, zapazili su me neki važni ljudi i bez mnogo nagovaranja popeli me na modnu pistu.
Ivor nije mogao odoljeti s upadicom:
– Na kojoj si se snašla kao riba u vodi. Ali zbog čega psihologija?
– Oduvijek me zanimala. Čak sam vidjela sebe kao vrsnu stručnjakinju na tom polju. Ali, manekenstvo je prevagnulo. Opilo me blještavilo piste, divljenje koje je publika iskazivala.
Priznajem, godilo mi je biti u središtu pozornosti.
– A psihologija?
– Završila sam je. I to u rekordnom roku. Najprije zbog roditelja. Proslavljajući zajedno završetak studija, obećala sam im da ću diplomu jednom svakako iskoristiti jer sam slutila kako modni svijet zna biti nemilosrdan. Otada se ne miješaju u moj život. Tata mijenja konzulate, gradove i države, mama ga slijedi, dok se ja koračajući modnom pistom, katkad sjetim svratiti na Tuškanac. I tako već petnaest godina. Zapravo, kad sam navršila trideset, prestala sam se aktivno baviti manekenstvom i prije pet godina nagovorila sam svog menadžera da osnujemo modnu agenciju kao ravnopravni partneri. Ne moram ti reći da vrlo visoko kotiramo i to ponajprije zahvaljujući meni – rekla je ponosno. – Tek toliko da znaš kome si spasio život.
– Nimalo ne dvojim. Kad te se gleda iz profila, nos ti seže gotovo do Splita.
– Nepopravljiv si – uzvratila mu je nježno.
O bolnici, mukama kroz koje je prošla zbog iscrpljenosti i nužnom oporavku, nije mu rekla ni riječi. Svoje je pripovijedanje odlučila obojiti u ružičasto kako bi se nekadašnjem poznaniku prezentirala u najljepšem svijetlu. Ako ju je zapamtio kao kraljicu, neka mu takva ostane zauvijek u sjećanju.
– Taj tvoj poslovni partner – zastao je znakovito je pogledavši – je li on i tvoj životni partner?
– Ha, ha, otkud ti to? – pomisao da bi Horvat mogao biti muškarac njezinog života, nagnala je Stelu u smijeh.
Jer obično tako biva, partneri u poslovnom i privatnom životu? Savršena kombinacija.
– Rugaš li mi se? – sumnjičavo ga je pogledala.
– Što je čudno u tome? Osim ako tip nije gay. – Lupio se po čelu. – Pa naravno, moda, hrpa žena, krpice… da, zacijelo je gay!
– Horvat spada u one tipove za kojima žene jednostavno luduju.
– Nemoj mi reći da i ti ne spadaš u takve?
– Nas dvoje smo se od prvog dana kužili isključivo kao partneri.
– Privlačna si, bogata, slavna, izuzetno ženstvena, ukratko žena za poželjeti, ali koliko sam shvatio, sama. U čemu je problem?
– U poslu.Vezala sam se za posao uz koji mi nitko drugi ne treba. Posve sam zadovoljna takvom vezom. – Sluteći da Ivorova znatiželja neće biti zadovoljena, krenula je u protunapad.
– Mudro si me navukao da prva započnem s pričom, detaljno me ispituješ, pokušavaš otkriti pikantne detalje veze za koju ni ja ne znam, još samo nedostaje da ti otkrijem pin svoga tajnog računa.