složiti. To baš nije u mojoj naravi, ali što sam mogao. Došao sam u Englesku izvući Deliu iz nevolje a ne da sebe uvučem u neku veću. Jučer ujutro telefonirao sam mu da provjerim ima li dosije. Rekao mi je da će mi ga donijeti njegov suučesnik i da će ga imati kad stignem. Kad sam stigao, Janson je, međutim, već bio mrtav. Brzo sam razgledao sobu ne bih li pronašao dosije, ali uzalud. Pobjegao sam jer nisam želio imati nikakve veze s tim. Tada se desilo ono s tobom. Odmah sam pomislio da si ti taj suučesnik i da donosiš dosije. Sjećaš li se, rekao je da mu suučesnik upravo stiže. Sarini obrazi porumeniše.

– Ja nisam bila njegova lutka. Opet ponavljate istu grešku. Prljate nešto što je bilo lijepo, a na to nemate baš nikakvo pravo.

– Pa priznajem da je on oduvijek u nekim stvarima imao izvrstan ukus.

– Vi ste odvratni! – uzdahne Sara. Ben se nasmije a njegovo hladno odbojno lice odjednom postane neobično privlačno.

– Srce, takva mi je životna filozofija. Uvijek misli najgore o ljudima pa te oni neće nikada razočarati. Jednom ili dvaput možda te, što više i ugodno iznenade, kao što si me, na primjer ti iznenadila.

Mrko ga je pogledala ne želeći se predati.

– Ako ste mislili da je dosije u mene, zašto ga niste oteli dok sam bila u živici.

– Da budem iskren, baš sam to i namjeravao, ali sam se tada prisjetio da sam još uvijek preblizu mjestu ubojstva. Mogao je bilo tko naići i uvalio bih se do grla u nevolju.

– Ja i tako nisam imala dosije već samo nekoliko fotografija koje je Michael želio da donesem. Sama sam ih izvadila i znam da nisu zanimljive.

– Šteta, jer dosije nije ni u tvojem automobilu. Pregledao sam prije nego što sam ušao ovamo.

– Što ste učinili? – uzviknula je ljutito Sara.

Raširio je ruke nasmiješivši se razoružavajućim osmijehom.

– Zamisli, Šara, da sam u njemu pronašao dosije, nestao bih u noći a da ti ne bi o tome ništa saznala. Poštedio bih te susreta sa mnom.

– Baš vam hvala na brizi – odreže Sara. – Još ne razumijem zašto mi je Michael telefonirao. Ako je doista bio ucjenjivač, tada sam ja posljednja osoba koju je želio imati uza se kad vi stignete.

– To je i mene isprva zbunjivalo -prizna Benson – dok nisam o tome dobro razmislio. Mislim da je želio da budeš prisutna kao nekakva zamjena ili čuvar.

– Molim? – upita zbunjeno Sara.

– Mogao te upotrijebiti kao zamjenu za pravog suučesnika, dakako stoga da ja ne bih saznao tko je taj “pravi”, ili možda je on bio nečiji suučesnik, možda je radio za nekoga, iako mi to baš ne zvuči uvjerljivo. Ne vjerujem da je on ucijenjivao samo Deliu. Zacijelo mu je tada bilo važno samo da me se riješi i da zaštiti suučesnika. Tada bi mogao mirno nastaviti s poslom, odnosno ucjenom preostalih žrtava. S druge strane, ako je sam ucjenjivao, tada bi mu ti bila nešto kao zaštita od mojih eventualnih napada ili grubosti. Sve su to samo pretpostavke i mislim da pravu istinu nećemo nikada ni saznati.

– Sve, baš sve su pretpostavke – naglasi Sara. – Znam sve što mi je potrebno o Michaelu, a taj pokvarenjak kakvim ste ga vi učinili nije nikada postojao.

– Na žalost – uzvrati Ben – kakav god bio, sada ga više doista nema. A ja ne znam otkud da počnem. Ti dosije nemaš, u to sam sad sasvim siguran. I ne samo to. Mislim da ništa nisi znala o ucjenjivanju. Ne pitaj me zašto ti vjerujem, jer ne znam odgovor na to pitanje. Bit će da se čovjek barem jednom u životu mora pouzdati u svoje instinkte, a ja baš to sada činim.

– Hvala lijepo – uzvrati Sara ozlojeđeno.

– Nema na čemu – nasmiješi se on.

– Slušajte, mislim da sam danas isuviše toga podnijela. Najviše koliko mogu – reče Sara. Izgubila sam čovjeka kojeg sam voljela, dobrog čovjeka, bez obzira na sve vaše primjedbe o njemu. Sada idem na spavanje …

Glas joj zadršće i izgubi se.

Ben ustane.

– Dobro, slažem se. Nastavit ćemo naš razgovor ujutro.

Sara ga iznenađeno pogleda.

– A kamo ćete vi?

– S tobom, Sara. A kamo bih? Znam, to ti se možda ne sviđa, ali drukčije ne ide. – Oči mu zasjaše.

– Uostalom malena, možda ti s vremenom postanem drag.

***

Sara s mukom proguta slinu. Ne smije dopustiti da je ponovno obuzme panika.

– Niste baš duhoviti – uzvrati hladno.

– Hej! – stavio joj je ruku na rame i nježno prodrmao. – Što je s čvrstim karakterom? Nisi se valjda opet uplašila? Dobro, ne sviđam ti se, ali sad si povezana sa mnom. Želim da se sve to što prije svrši kao i ti, ali neće ići brzo bez tvoje pomoći. Hajde da se lijepo nagodimo!

– Što se ja imam s vama nagađati?

– upita ona.

Ben sjedne preko puta nje i obuhvati njene stisnute šake svojima.

– Trebam taj dosije. On nije ovdje a, čini mi se, ni u drugoj Jansonovoj kući. Možda je, znači, u njegovom studiju. Ja ga ne mogu pretraživati, ali zato možeš ti. Policija ga je već zacijelo pregledala, ali oni nisu znali što da traže a mi to znamo.

Sara osupnuto povuče ruke.

– Ne želim učiniti ništa što bi dokazalo da je Michael bio ucjenjivač.

– Učini to da dokažeš njegovu nevinost.

Sara ga zapanjeno pogleda.

– Vi dakle priznajete da je on možda bio nevin?

– Ne ja, nego ti Sara, hoćeš li potražiti taj dosije?

– Ne, za vas ne bih ni ulicu prešla da me to zamolite – uzvrati Sara. Ben uzdahne.

– Kad ja sretnem neprijatelja, to je obično onaj zakleti. – Ben se zamišljeno počeška po nosu. – Ali, ne krivim sada tebe. Siguran sam da bi pomogla mojoj sestri da je poznaš. Odvest ću te ujutro k njoj. Pogledaj je i procijeni treba li joj tvoja pomoć. Molim te, nemoj sada odmah reći “ne”. Ili, možda ti smatraš da se za grešku treba ispaštati cijeli život?

– Ne – uzvrati tiho Sara – ne mislim tako.

– Iako treba – reče on slavodobitno. – To je već početak dogovora. A sada Sara, na spavanje. Užasno loše izgledaš.

– To vas jako čudi, zar ne? – uzvrati Sara. – Neću vas ispraćati. Iziđite kako ste i ušli – sami mi.

– Ja? Ne, ja idem s tobom.

– Ne, ne idete!

On ponovno uzdahne.

– Tako pristojna djevojka a uvijek me krivo shvati. Sara, trebam tvoju pomoć. Neću te uznemiravati dok je ne dobijem. Dakle, silovanje ili nešto slično ne dolazi u obzir.

To što je rekao imalo je smisla, ali Sara još nije bila sasvim zadovoljna.

– Zašto morate ovdje ostati? Zašto ne odete?

Protegnuto se šireći ruke.

– Srce, pa ja te štitim.

– Nemojte biti smiješni – prsne Sara.

– Ti si očito jako umorna ako ti je to smiješno. Razmisli malo. Ako te ostavim, kako mogu znati da netko neće i tebe ukloniti. To se dogodilo mojem posljednjem domaćinu.

– Ne postoji nikakav razlog da mi netko učini nažao.

– Možda ne a možda i da. Napokon, ja sam najbolji primjer.

Preduhitrio je Sarino negodovanje podigavši visoko ruku. – Razmotrimo sve činjenice. Ti nisi ubila Jansona. Nisam ni ja. Ali, netko jest i još je na slobodi. Ne vjerujem da je ucjenjivana samo Delia, a osim toga, nitko lakomiji od ucjenjivača. Dakle,

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21