visoku viktorijansku kuću pred kojom je Ben parkirao.

– Jeste li sigurni da nismo uranili – upita ona dok je izlazila.

– Delia je bila budna davno prije nego što sam joj telefonirao. U posljednje vrijeme vrlo malo i loše spava, a nadam se, da vam ne moram objašnjavati zašto – odgovori on.

Sara ne reče ništa. Bila je zbunjena zbog predstojećeg susreta. Bit će to, bez sumnje, težak susret. Obje, i ona i Delia, u teškom su stanju.

Ulazna vrata su se otvorila čim su stupili na stepenice. Visoka, vitka, crvenokosa žena ozbiljno ih je promatrala dok su joj se približavalj.

– Zdravo, Delia – reče Ben. – Umiremo od gladi. Što je za doručak?

Delia se nasmiješi.

– Neke stvari se nikada ne mijenjaju a ti si jedna od njih. – Povukla se unatrag da ih pusti u kuću.

– Molim te, najprije me upoznaj s gošćom.

Sara osjeti simpatiju za Deliu. Očekivala je umišljenu samosvjesnu manekenku a dočekala ju je ozbiljna neposredna žena. Sara shvati da je zapravo očekivala da će Benova sestra nalikovati na Antheu.

– Del, upoznaj Saru Bovvman koja mi postaje sve draža. Sara, ovo je moja sestra s kojom imam više nevolja nego što ona vrijedi, ali jedini mi je rod pa mi drugo ništa i ne preostaje.

Delia se trgne.

– Oh Ben, nemoj tako. Žao mi je što ti donosim nevolje, ali nisam ni sanjala u što ću te uvaliti.

– Ne primaj to k srcu, Delia – reče Ben. – Znaš da se šalim i, kao što je mama često govorila, brz sam na jeziku i u akciji. A vi djevojke ćete se bez sumnje dobro slagati. Obje se možete na mene požaliti. Delia se okrene prema Sari.

– Nije li neodoljiv?

Sara se nasmije i zatrese glavom.

– U pravu ste, iako bih ja mogla pronaći i bolju riječ za tu njegovu kvalitetu.

Ben se namršti.

– Nisam li bio u pravu? Sa mnom kao zajedničkim neprijateljem vi ćete bez sumnje biti prijateljice. – Protrljao je zadovoljno ruke. – Del, gdje je hrana?

Delia se nasmije Sari i zatim ih povede u stražnji dio kuće, u lijepu blagovaonicu.

– Sjednite Sara – reče Delia.

– Sve je spremno, samo da donesem iz kuhinje.

Ben joj ponudi stolicu. Delia se vratila s poslužavnikom na kotačićima s kojeg su ona i Ben servirali objed. Oboje zatim sjedoše za stol. Dok je Delia točila čaj, Ben je podizao poklopce.

– Šunka, jaja, bubrezi – bravo Delia. – Zatim se okrenuo prema Sari. – Što ćeš ti?

Sara odmahne glavom.

– Ne mogu ništa …

– E, pa nećeš se dići od stola dok nešto ne pojedeš – reče Ben. – Hoćeš jedno jaje? To barem nije mnogo.

Iako je hrana lijepo mirisala, Sara je bila sigurna da ne bi mogla ništa podnijeti. Osjećaj mučnine još uvijek je nije napuštao.

– Molim, samo čaj.

– Slučaj … – počne Ben ali ga pokret Delijine ruke odmah utiša.

– Mnogo ste voljeli Michaela i nije čudo što ne možete sada jesti – reče Delia. – Nemojte me tako gledati Ben mi je jutros sve ispričao. – Pružila je Sari čaj i nastavila. – Ispijte ovo pa ćete možda poslije poželjeti i jedan prepečenac. Meni on neobično prija kad osjetim nervozu u želucu.

Sara joj se zahvalno nasmiješi.

– Hvala vam, pokušat ću.

Delia kimne i počne puniti bratov tanjur s gotovo svime što je donijela iz kuhinje. Sebi je namazala pekmez na prepečenac.

– Sara, Ben ti je zacijelo ispričao u kakvoj sam nevolji – počne ona otvoreno.

– Da – odgovori tiho Sara prisjetivši se istog trenutka što oni misle o Michaelu.

Delia je ozbiljno pogleda i zatim nastavi.

– Osjećam da te naša priča vrijeđa i da je ružno to što činim, ali moraš me shvatiti. Da je samo riječ o meni, rekla bih bila ucjenjivaču da objavi što hoće i ne bih mu pružila zadovoljstvo da umirem od straha. Ovako, tu je Roger, moj muž koji je zbog mene bio spreman upropastiti i svoju karijeru. To nikako neću dopustiti. Moje greške ne smije nitko ispaštati a najmanje čovjek kojeg volim.

– Dakako – promrmlja Sara gotovo bezglasno.

Delia je bila nježna, ženska verzija svog grubog brata koje se očito nije lako predavala i koja se zna boriti sa životnim nedaćama. Sara nije bila sasvim sigurna da joj se sviđa Benov i njen način života mišljenja, ali je ipak osjećala da su joj na neki neobični način dragi …

– Ono što tvrdite Michaelu nije istina – protisne napokon Sara. -Ne mogu podnijeti ni povjerovati u tu vašu pripovijest o Michaelu kao u ucjenjivaču.

– Žao mi je – reče meko Delia – ali sve na to upućuje. Većina ljudi zove me Del a samo Michael Janson zvao me Dusty. Zbog toga sam i posumnjala u njega. Ben vam je zacijelo ispričao kako se sve zbivalo. Kad je Ben pronašao Michaela mrtvog, pomislio je da ste i vi u to uključeni. Sad, kad je siguran u vašu nevinost, on misli da biste mi vi mogli pomoći. S obzirom da znam što ste osjećali za Michaela, nije mi lako zamoliti vas za pomoć ali, eto … ja vas ipak molim.

Sara je osjećala da je uvlače u nešto što ne želi, u nešto protiv njenih osjećaja i to se očito pokazalo.na njenu licu jer Delia je istog trenutka nastavila.

– Ne bih vas to molila radi sebe, ali za Rogera ću, ako treba, klečati na koljenima.

– Nije potrebno – promrmlja Sara – pomoći ću vam koliko budem mogla.

Eto, pristala je, iako to zapravo ne želi. Pristala je jer ne zna reći “ne”.

Delia je, čini se, pogodila Sarine osjećaje jer se istog trenutka nagnula preko stola i stavila svoju ruku na Sarinu.

– Čak i ako ne pronađete dosije, nikada vam neću zaboraviti da ste pokušali. Ako vam ikada zatreba prijatelj, ne zaboravite na mene.

Sara se nasmiješi. Bio je to slabašan, nesiguran smiješak ali Sara je osjetila da je odjednom nestalo one izgubljenosti što ju je osjećala sve vrijeme otkad je saznala za Michaelovu smrt. Spoznala je da, bez obzira na sve, više nije sama.

Ben, koji ju je dotad pažljivo promatrao, pružio joj je prepečenac s maslacem.

– Uzmi – rekao je brižno sa sjajem u očima koji je bez sumnje bio posljedica njena pristanka da pomogne Deliji.

Sara uzme prepečenac i odgrize komadić. Zatim odlučnim glasom počne:

– Nadam se da oboje znate da će biti teško. Ja ću pretražiti studio, ali mislim da neću ništa naći. – Sada pogleda u Deliu. – Pomoći ću vam koliko god budem znala i umjela jer smatram da nema ničeg strašnijeg od ucjene. Ali, znajte, ja se nadam da ću dokazati Michaelovu nevinost a ne krivnju.

Tišinu koja je uslijedila poslije Sarinih riječi prekinula je Delia.

– To je pošteno od tebe.

– Dobro – reče Sara nastavljajući grickati kruh.

– Je li moguće da je Anthea možda bila Michaelov suučesnik? – upita iznenada Delia. – Nekad sam je poznavala i čini mi se da …

– Ne vjerujem – prekine je zamišljeno Sara. – Anthea voli novac ali ne vjerujem da bi za njega riskirala zatvor. Osim toga, mogla bi novac lako dobiti i udajom za kakva milijunera. Lijepa je, a zna biti dražesna i mila kad poželi.

– Ako je tako, zašto se udala za Jansona? – upita Ben.

– Bili su oboje mladi, ambiciozni i zavoljeli su se. Ljubav nije potrajala ali zato jest ambicija. Njihova veza je bila najuspješnija u poslu. Sara spusti drugi prepečenac, koji joj je Ben u međuvremenu pružio, na poslužavnik.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21