Zbunjena novim životom i okolinom, Sara u prvi mah nije primijetila ništa neobično u odnosu svoje polusestre i njena muža. Sara je došla k Anthei kad joj je otac umro od srčanog udara a majka se teško razboljela. Sara, koje je tada imala šesnaest godina i još uvijek išla u školu, nije znala što učiniti i stoga se obratila svojoj polusestri. Anthea je do tada u njenu životu bila samo nejasna sjenka, jer je veoma rijetko i na kratko posjećivala kuću i majku. Michael je bio još veća nepoznanica. Sara ga je vidjela samo jednom ili dvaput i tada je bila toliko stidljiva da gotovo uopće nije otvorila usta u njegovu prisustvu.

Ipak, Michael je bio taj koji je najviše pomogao. Njihovu majku smjestio je u bolnicu prodavši prije njihovu kuću u Surreyju da bi se od dobivena novca mogli podmirivati troškovi liječenja. Sari je doveo u svoj i Anthein stan kako bi se oporavila od šoka. Poslije nekoliko tjedana, shvativši da Sara nema nekih drugih želja a voli fotografiju, Michael joj je ponudio posao pomoćnika za razvijanje filmova. Sara se oduševila. Nije se željela vratiti u školu, a uz to pružila joj se prilika da nauči sve o fotografijama od najboljeg učitelja.

Anthea se smijala Michaelovu prijedlogu.

– Michael, od nje nikada nećeš napraviti foto-model, ako ti je to slučajno palo na um. Preslabašna je i nedovoljno uporna.

Prije nego što je Michael stigao odgovoriti javila se Sara.

– Ja ne želim biti ispred nego iza kamere.

– To znači da si ipak svjesna svojih mogućnosti – odgovorila je tada ironično Anthea.

– Anthea, prestani! – umiješao se na to Michael.

Ta mala scena bila je i početak Sarinog razotkrivanja pravih odnosa između Anthee i Michaela. Shvatila je da njihov brak više ne postoji, ali je isto tako dobro znala da nema nikakvo pravo da se u to miješa.

Stan u kojem su živjeli bio je dovoljno velik tako da se uspijevala u njemu sigurno i bez većih teškoća “izgubiti”. Živjela je za svoj posao, baš kao Michael i Anthea.

Zdravstveno stanje njene majke poboljšalo se, ali ni poslije godinu dana nije bilo nimalo nade da iziđe iz bolnice. Činilo se da će ostatak života provesti u njoj, ali prema onom što je rekla Sari, nije još to mnogo smetalo. Bila je zadovoljna njegom i Sarinim čestim posjetama.

Približavanjem Sarinog osamnaestog rođendana Antheine žaoke postale su još oštrije i nemilosrdnije. Uplašena, Sara se obratila Michaelu.

– Zašto me Anthea toliko mrzi? Što sam joj učinila?

– Srce, ljubomorna je na tebe – odgovorio je Michael.

– Ali, zašto – zinula je iznenađeno Sara. – Pa ona je tako lijepa.

– Lijepa i deset godina starija od tebe. Čim te pogleda, shvati da joj se neumitno približavaju srednje godine, a to je užasava. Ne podnosi tvoju mladost.

Promislivši dobro o svemu, Sara je odlučila da se preseli u konačište za djevojke. Nije se više željela osjećati poput uljeza koji iskorištava ponuđeno mu gostoprimstvo. Michael, međutim, nije htio ni čuti o tome. Imao je malenu kuću u Chelseu s dvije sobe prizemno i dvije na katu. Dotadašnji stanar se baš bio iselio i Michael joj je ponudio da se ona u nju useli dok si nađe pogodan stan. Anthea nije imala nikakvih primjedbi. Bilo joj je najvažnije to da udalji Saru iz svoje blizine. Sara je u međuvremenu shvatila da je jedini Anthein osjećaj prema Michaelu bila ravnodušnost. Bilo joj je najvažnije da on plati njene česte posjete moru i skijanje u Švicarskoj i da je to fotografira kada to ona želi. Sve drugo bilo joj je nevažno.

Sari je isprva veoma smetalo što Michael bez riječi pristaje na sve. Nije se međutim iznenadila kad ju je, ubrzo poslije njena useljenja u njegovu kućicu, obavijestio da se i on preselio u svoju rodnu kuću u “Daunton” Cross. Anthea je zadržala njihov stan. Razdvojili su se i očekivali su službeni razvod braka.

Novine su, dakako, koristile situaciju jer su Michael i Anthea bili poznate ličnosti, sve u vezi s njihovim životom zanimalo je, ili su bar tako mislili, redakcije, čitatelje. Publicitet, tako se bar Sari činilo, nije smetao nijednom od njih. Bili su već toliko navikli na izlaganje svoga života nepoznatim ljudima da im je bilo sasvim svejedno. Bez sumnje, zato, mislila je Sara, što će ono najružnije u njihovim životima biti uskoro zaboravljeno – zajednički život.

Prije dva tjedna Michael je poklonio Sari prekrasnu zlatnu ogrlicu za osamnaesti rođendan. Bili su sami u studiju i on ju je pričvrstio oko vrata. Zatim ju je dobro, doista dobro i dugo odmjerio. Kao da je nikada prije u životu nije vidio. Znatiželjno, iznenađeno, pohvalno, toplo, radosno. Sara se nije mogla sjetiti svakog pokreta njegova lica i očiju ali je sasvim sigurno znala da ih neće nikada zaboraviti.

Što se više približavala Daunton’s Crossu i Michaeolovoj kući, scena u studiju postajala je sve jasnija, a njoj sve toplije oko srca. Noć njena osamnaestog rođendana doista je bila nezaboravna. Ona je, istina, prošla ali neće biti nikada zaboravljena. Ta večeri Michael je donio i bocu šampanjca, iako se Sara opirala da još nije punoljetna. Michael se na to samo nasmijao na svoj stari dobro poznati način i rekao joj da je staromodna i da su osamnaestogodišnjaci sasvim odrasle osobe. Natočio je šampanjac u dvije na brzinu pronađene čaše i nazdravio joj. Što se poslije dogodilo s tim čašama Sara se nije mogla prisjetiti, ali nekako joj se činilo da nisu ostale sasvim cijele. Njihove su se oči zatim susrele i zrak se odjednom ispunio elektricitetom. Tko je uzeo koga za ruku, toga se Sara nije mogla prisjetiti. Znala je samo to da se odjednom našla u njegovom zagrljaju, da je ljubio njene usne, vrat i oči i da je šapnuo da je mnogo, mnogo voli.

Bio je to trenutak ludosti koji ih je obuzeo oboje. Sara se prva pribrala i odgurnula ga. Potresena jačinom osjećaja na trenutak se sasvim zaboravila, ali samo na trenutak. Zaboga, pa Michael je muž njene polusestre …

Michael ju je shvatio i ponovno nježno privukao k sebi. Zatim se nasmiješio i zaprosio je. Rekao je da želi da ona bude njegova i da se o njoj brine cijeloga života. Ipak nije htio da Anthea prije razvoda o tome nešto sazna, jer je ionako previše zahtijevala od njega i mogla bi, rekao je, postati još gora ako sazna da će je zamijeniti njena mlađa polusestra. Osim toga, nije želio da se Sarino ime povlači po sudu. Ta Michaelova tvrdnja posebno je dirnula Saru.

Dogovorili su se da će nastaviti raditi zajedno kao da se ništa nije dogodilo. Michael ju je ponovno poljubio i obećao joj da će učiniti sve što može da bi se što prije vjenčali. Vjenčali …

Sara je gotovo glasno zapjevala tu riječ dok se kroz zeleni slikoviti Daunton’s Cross približavala Michaelovoj kućici. Još posljednji zavoj i … Pred Sarom se odjednom ukaže užasan prizor. Njenom stranom ceste, njoj u susret, jurio je sportski automobil. Više nije bilo ni mjesta ni vremena da bilo što učini, da zakoči … Oh, ne! Umrijet ću … Michael.

Sara divlje okrene upravljač. Sportska kola prohujaše pokraj nje poput smrti a Sarin se automobil, divlje cvileći gumama, zabi u jarak. Jurio je još neko vrijeme jarkom pod neobičnim kutem da bi se napokon sasvim umirio. Zatim tišina. Potpuna tišina. Polako, sasvim polako Sara se pomakne. Živa sam, dakle, pomisli. Pruži ruku prema vratima i, napipavši kvaku, gurne ih. Vrata se otvoriše samo nekoliko centimetara. Ponovno je obuhvati panika.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21