Ben se nasmiješi.

– Nisi baš iskrena. Siguran sam da bih ti se barem malo svidio. – Pričekao je trenutak da ona nešto kaže ali budući da je Sara šutjela, nastavio je ponovno odsječenim glasom: Ovdje više nema ništa za nas. Hajdemo. Ako je policija ovdje i bila, ne vjeurjem da su posumnjali u Merrywood. Siguran sam da smo još uvijek daleko ispred njih u toj igri.

– Igra! – ponovila je prijekorno. -Znala sam sve vrijeme da je to vama igra.

– Krivo sam se izrazio – objasnio je Ben. – Slušaj, ako ne želiš poći sa mnom k Deliji, ostavit ću te kod kuće i doći po tebe kad budem išao u Merrywood. Rekla si da bi željela posjetiti svoju majku, zar ne?

Sara nije odmah odgovorila. Pogledala je posljednji put studio u kojem više nije mogla ni zamisliti Michaela jer je Ben oskvrnuo mjesto koje je trebalo biti svetište njene ljubavi. Tek na izlazu prisjetila se što ju je Ben upitao i odgovorila:

– Sama ću otići u Merrywood, a kući ću se odvesti taksijem. I ne brinite se, neću vas ni spomenuti pred policijom. Ne morate me, dakle, više pratiti i možemo se sada zauvijek oprostiti.

– Ne možemo samo tako. Pa obećala si Deliji da ćeš joj pomoći.

– Ali, već sam joj pomogla. Ne znam što bih još mogla učiniti.

– Mnogo toga – reče Ben.

– Na primjer? – upita ljutito Sara.

– Još ne znam točno što ali pokušat ću ti objasniti na putu za Merrywood. A sada da te najprije odvezem kući. Molim te, ne spominji ponovno taksi. Zapamti, Sara, nećeš me se samo tako riješiti. Znam, tebe moje društo ne veseli, ali ja to isto ne bih mogao reći za tebe.

***

Da je Ben imalo osjećajan, pomisli Sara sjedajući pokraj njega u automobil, otišao bi iz mojeg života isto tako brzo kao što se pojavio. Bila je uvjerena da više ni na koji način ne može biti od koristi njegovoj sestri i činilo joj se da je njegov zahtjev da ona održi dano obećanje o pomoći samo zloba. Nije ni sanjao da je uprljao njene najdraže uspomene.

Sara ga kriomice ogorčeno pogleda dok je pažljivo vozio kroz gužvu. Možda je i znao što joj čini a nije mario za to. A baš to najviše vrijeđa.

Parkiravši ispred kuće, Ben joj uze ključeve i prvi uđe u kuću. Brzo je sve pregledao i vratio se k njoj.

– Nigdje žive duše – reče i nasmije se. Zaključaj dobro vrata i ne otvaraj nikom dok se ne vratim.

– Pa to je smiješno – odgovori Sara.

Ben joj podigne rukom bradu i lagano je potapše.

– Strpi se malo. Sara. Bit će gotovo prije nego što i misliš. Mislim da sam na pravom tragu.

Kad se okrenuo i pošao prema automobilu. Sara spusti zasun na vratima, što je inače radila samo noću. Soba je poslije njegova odlaska postala tiha i nekako neobično prazna. Ali, baš to i treba, samoću i dovoljno vremena da o svemu razmisli. Treba razvrstati svoje misli i osjećaje i odluči već jednom što joj je činiti. Od Benova nasilna ulaska u njenu kuću ona je bez prestanka izvršavala njegove naredbe i već je vrijeme da tomu stane na kraj. Zvono zazvoni. Sara uplašeno poskoči. Benova zloslutna upozorenja djelovala su na nju. Pošla je prema vratima i tu zastala osluškujući a ne znajući ni sama što. Zvono se javi ponovno, ovaj put uz glasno lupanje po vratima.

– Tko je – upita nervozno Sara.

– Anthea, za ime božje – začu se glas njene sestre.

Sara podigne zasun i otvori vrata, propustivši unutra Ijutitu Antheu.

– Što se tu događa?

Sara je nesigurno pogleda. Antheina bujna crna kosa bila je pažljivo počešljana, šminka besprijekorna, a odjeća elegantna kao i uvijek, Za razliku od drugih foto-modela, koje su na ulici izgledale poput svih drugih djevojaka i kojima su tek kamere davale ono “nešto”, Anthea je uvijek izgledala kao da je upravo sišla s naslovne stranice kakvog časopisa. Saru je, međutim, začudilo njezino ponašanje i sada, u takvoj prilici, kao jedino rješenje javi joj se pomisao da ona još ništa ne zna. Obliznuvši usnice što su joj se tako iznenada osušile, Sara počne:

– Anthea, ti zacijelo ne znaš … Michael je … Michael je …

– Mrtav? Naravno da znam. Javili su mi to jučer u Niču. Imala sam neugodan let, a zatim još neu-godniji razgovor s dosadnim policijskim inspektorom. Popila bih nešto. Što imaš?

Sara nije mogla povjerovati vlastitim ušima.

– Anthea, Michael je umoren -prošapće s nevjericom.

– Zaboga, pa shvatila sam to. Ne volim pretvaranje, a osim toga, bolje on nego ja. Zbog toga si se dakle zaključala ovdje.

Anthea se počne smijati. – Ne misliš valjda da će netko pota-maniti cijelu obitelj? Ludo jedna! Policija misli da je to učinio neki uplašeni provalnik zatečen na djelu.

– Ali Anthea, kako možeš biti takva? Michael je bio tvoj muž.

– Bivši muž, draga. Prekini s tim. Znaš dobro kakvi su bili naši odnosi već godinama. Ne moram valjda i pred tobom glumiti. Upravo sam to učinila na policiji. Gdje je to piće? Molim te nemoj mi sama ponuditi nešto slatko. Želim nešto jako.

– Imam malo viskija – promuca Sara.

– Dobro, tada nemoj stajati i gledati u mene već ga donesi. Utoči i sebi jer užasno izgledaš.

– Ja … ja sam pronašla Michaela – počne Sara objašnjavati. Nosila sam mu neke slike i …

Anthea zapovjedno podiže ruku.

– Sve znam, sve sam čula i … stresla se i namrštila. – Priberi se, došla sam da se dogovorimo o poslu. Nema potrebe da gubimo vrijeme na pripovijedanje.

– Posla? – upita Sara svjesna da je ponovila tu riječ na način koji će Antheu bez sumnje razljutiti, ali jednostavno nije mogla drugačije reagirati na Antheino nevjerojatno ponašanje.

– Da, posla. Hej, ja još uvijek čekam piće.

Nervoza u Antheinu glasu gotovo otjera Saru u kuhinju i brzo pronađe bocu što ju je prethodne noći ponudila Benu. Srećom, on je nije sasvim ispraznio i Sara napuni čašu i ponese je u sobu za dnevni boravak.

– Želiš li još nešto u to? – upita Sara.

– Ne, samo to. – Anthea uzme čašu, iskapi je i pruži ponovno Sari. – Daj još jednu.

Sara utoči ostatak viskija.

– Više nemam – reče.

– Kakva si ti domaćica! – reče Anthea nezadovoljnim glasom pijuckajući polako viski. – Pažljivo se zagledala u Sarino lice. -Podočnjaci, bljedilo … teško ti je to palo, zar ne? Ipak, to me ne čudi. Tvoja karijera je sad došla u pitanje. Michael ti je mnogo pomagao. A što ćeš sada? Nisi još dobro izučila zanat. Najbolje da se zaposliš kod nekog obiteljskog fotografa gdje možeš slikati klince i vjenčanja.

Anthein oštar ton ublažilo je Sarino olakšanje kad je shvatila da Anthea ne zna ništa o njenu odnosu s Michaelom.

– Nisam još razmišljala o budućnosti – reče tiho Sara. -Nisam imala vremena … ali ti si spomenula nekakav posao.

– Tako je. Znaš valjda da smo Michael i ja bili pred razvodom. On se spremao otkupiti polovicu naše zajedničke imovine. Sada je sve moje, što, dakako, pojednostavnjuje čitavu stvar. Mogu sve prodati bez ikakvih teškoća.

– Teškoća? Zar se povlačiš iz posla? – upita Sara.

Antheine oči pakosno zasjaše.

– Zar ja? Nisam tako stara.

– Nisam na to mislila – uzvrati brzo Sara.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21