ako ucjenjivani bude razmišljao kao ja, mogao bi zaključiti da je dokazni materijal kod tebe. Mogao bi te, znači, posjetiti netko još opasniji od mene.

U Sarinim plavim očima ukaza se strah. Bilo je očito da on vjeruje u to što joj je upravo rekao. Vjerovala je da je više ništa ne može iznenaditi ali ta mogućnost ju je ipak užasnula.

– Mogla bih zatražiti policijsku zaštitu – izjavi mirno Sara, sretna što joj je to palo na um.

– Samo ako odlučiš da im kažeš da je Michael bio ucjenjivač a to još ne želiš prihvatiti, zar ne?

– Ne, jer to nije istina – odgovori Sara grickajući zglob palca, pokušavajući se pribrati.

– Vjeruj mi Sara, čuvat ću te – reče Ben. – A sada, na spavanje.

– Neću ako ćete vi sa mnom – reče tvrdoglavo Sar.a – Ako baš želite ovdje prenoćiti, tad ostanite dolje. Ja ću vam donijeti pokrivače.

– A tko mi garantira da nećeš skočiti kroz prozor kad budeš sama?

– Pa vi ste pričali o povjerenju. Ono mora negdje početi. Obećavam da neću pokušati pobjeći ili učiniti bilo što slično sve dok ne susretnem sutra vašu sestru.

Sara je s naporom držala otvorene oči. Činilo joj se da će svakog trenutka utonuti u san.

Pomogao joj je ustati i poveo je prema stepenicama.

– Dobro, dogovoreno. Ne mogu reći da mi se to osobito sviđa, ali nemam baš izbora.

Gotovo da ju je nosio dok su se uspinjali stepenicama jer su Sarine noge sasvim otkazale poslušnost. Na vrhu ju je upitao:

– Gdje su pokrivači?

Pokazala je glavom prema komodi u hodniku. Otvorio ju je i izvadio pokrivače.

– Jesi li dobro? – upitao ju je.

Ona kimne. Bilo joj je naporno i progovoriti. Pošla je pravo prema svojoj sobi ne mareći više gdje je on i što radi. Potreba da se opruži i usne bila je jača od svega. Iscrpljenost je imala svojih prednosti. Čim je odložila maramu i zavukla se među pokrivače, glava joj je potonula u jastuk poput kamena i nijednom nije pomislila na Michaela. San je izbrisao tugu koju su joj nanosile misli o njemu. Nije čula Bena kada je ušao u sobu. Svjetlo iz hodnika osvijetlilo je krevet na kojem je ležala. Zastao je na trenutak na vratima a zatim prišao krevetu i zagledao se u nju.

Spavala je tako dubokim snom da se uopće nije vidjelo da diše. Njena kosa, rasuta po jastuku, uokvirivala je njeno mlado, umorno lice čineći ga još mekšim i privlačnijim. Dugo je tako stajao promatrajući je ali izraz lica nije mu se ni malo promijenio. Postalo je još tvrđe i hladnije. Zatim se iznenada okrenuo i izašao.

Sara nije ništa čula. Probudila se tek ujutro u sedam sati kad je osjetila na ramenu nečiju ruku koja ju je blago drmala. Otvorila je oči i ugledala nad sobom Bena Bucklanda. Zajecala je i okrenula mu leđa. Osjetila je zatim da je on podiže i namješta pod leđa jastuke.

– Michael je mrtav – promucala je.

– “O tome smo već razgovarali noćas” – reče on bezosjećajno, sjedajući na stolicu pokraj kreveta.

Njegova hladnoća u trenutku je osvijesti i ona poželi viknuti na njega, da ga potjera iz sobe, iz svog života ali zagušiše je suze. Pružio joj je šalicu kave.

– Ti si doista voljela tog tipa. Oprosti, Sara što ti to sada govorim, ali jednog dana ćeš zaključiti da si veoma sretna djevojka. Bolje je opeci se nego sasvim izgorjeti. – Razvukao je usnice u nešto što je trebalo da bude smiješak i brzo nastavio.

– Ispij to, Sara. Doručkovat ćemo s Deliom. Telefonirao sam joj dok si još spavala.

Sara poslušno prinese šalicu ustima. Pila je polako razmišljajući o svemu što se zbilo. Znala je da više ništa ne može izbrisati ono jučer i da se kazaljke sata više nikada neće okrenuti natrag, u vrijeme sreće i ljubavi. Ostala je samo nada da će Bena Bucklanda i njegovu sestru uvjeriti da su krivo prosudili čovjeka kojeg je voljela. I kojeg još voli. Očistit će Michaelovo ime blata kojim su ga nabacali i tada …

Sara se trgne. Što tada? Postoji li išta na svijetu poslije Michaela? Ne, ne za nju.

Sara si utoči još kave. Život je završio a opet se i dalje živi. Spavati, jesti, govoriti, kupati se, odijevati … Kako je sve to bezvrijedno kad je oduzeto najveće veselje.

– Ne želim ići k vašoj sestri – reče naglo Sara. – Ne želim nikoga i ništa.

– Što ćeš onda raditi? Ležati ovdje i uvjeravati se da se nije ništa promijenilo? Ne možeš ostatak svog života žmiriti. Žao mi je Sara ali to neću dopustiti.

– Da zbog sebe i svoje sestre – promrmlja Sara.

– Ne samo zato već i zbog tebe, iako ti to ne želiš shvatiti.

– Ben joj uze šalicu iz ruke i stavi na stol. Zatim naglo povuče pokrivač s nje i podigne je na noge.

– Kako si topla – reče smješkajući se – dok se ona zbunjeno pokrivala rukama. – Nisam baš neka sobarica ali pripremio sam ti vodu za kupanje. Ako ne budeš spremna za dvadeset minuta, odnijet ću te takvu u automobil.

– Nasilnik – promrmlja Sara dok ju je on gurao prema kupaonici.

– Još nisam, ali bih to mogao postati. Zapamti, samo dvadeset minuta.

Gurnuo ju je u kupaonicu i zatvorio vrata. Sara bijesno okrene ključ u bravi i zatim se zagleda u vodu što se parila od topline. Mogla bi lijepo ostati tu, sad kad je on s druge strane.

Da, ali znala je da bi on mogao sasvim lako provaliti vrata a tada bi se bez sumnje loše provela. Mogla bi možda kroz prozor, iako je malen. Ne, obećala mu je da neće pobjeći.

Sara skine spavaćicu i uđe u kadu. Mora požuriti da se ne bi naljutio. Kad se spustila u prizemlje, prošlo je mnogo više od dvadeset minuta ali, začudo, on to nije popratio nijednom primjedbom. Šutio je zadivljeno je mjereći od glave do pete.

– Ne bih rekao da je zeleno tvoja boja ali dobro izgledaš – rekao je.

– Hajdemo, gladan sam. Doručak će biti zgotovljen u osam sati. Sarino lice, rumeno od vruće vode i žurbe pocrveni još jače ali se uspjela suzdržati. Zagladila je rukom kosu, popravila tamnozeleni kostim i upitala:

– Gdje živi vaša sestra?

– U Hampsteadu, gdje bi drugdje? Kad se drugi put zaljubila, izabrala je pravog čovjeka. Možda ćeš i ti drugi put biti bolje sreće. Otvorio je vrata, ali nije pošao ispred nje već ju je uhvatio pod ruku i zalupio vrata za sobom.

– Pustite me, ne namjeravam bježati. – reče bijesno Sara. Slegnuo je ramenima i pustio je.

– Gotovo da mi je žao što je tako. Volim te dotaknuti.

Njegov automobil bio je parkiran odmah ispred kuće i on joj otvori vrata. Sara uđe, i, sačekavši da i on to učini, hladno reče:

– Sastat ću se s vašom sestrom jer sam obećala, ali poslije …

– Nemoj ništa planirati dok je ne čuješ – prekine je Ben pokrenuvši motor automobila.

Stisnuvši ruke, Sara je odlučila šutjeti sve do Hampsteada.

– Ljutiš se? – upita on poslije nekog vremena.

Ton njegova glasa ju je izazvao i ona progovori.

– Ne, smišljam kako ću si organizirati život kad se vas riješim – uzvrati hladno. – Policija će me bez sumnje još ispitivati – tu ga je značajno pogledala – a moram i u Merrywood posjetiti majku. Moram, osim toga, saznati je li Anthea čula za sve što se dogodilo.

– Zaboravila si odlazak u studio po dosije – podsjeti je on. – Imaš li ključeve?

– U torbici su – reče Sara – iako nisam sasvim sigurna. – Nagnula se kroz prozor i zagledala se u

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21