– I njoj je bilo žao, a osim toga, užasno se bojala. Njena osnovna kvaliteta, kao modela, baš kao i tvoja bila je nevin, anđeoski izgled. Znala je da će ako se sazna za njeno dijete, jednom zauvijek izgubiti te pridjeve, a s njima, dakako, i na posao. Ali to je samo dio priče. Čak idanas, i u tim godinama, djevojke se stide svojih grešaka. Delia je bila jedna od takvih.

– I što je učinila? – upita Sara koju je samo znatiželja održavala budnom.

– Odlučila je da se sakrije, rodi dijete i da nekoj obitelji na usvojenje. Nadala se da će se vratiti na posao kao poslije dugog odmora. Nije, dakako, znala da sve to organizira. Njen jedini rođak, ja, bio je predaleko, i stoga je zatražila pomoć od Michaela Jansona. Naravno, on joj je pomogao.

– Rekla sam vam već – prekine ga našlo Sara – Dakako pomogao joj je. On je bio drag, velikodušan i… – I pokvaren dopuni je Ben – ali o tom poslije. Nemoj tako zuriti u mene. Saslušaj me, a poslije presudi. Dakle, Janson je Deliju odveo u privatni sanatorij Merrywood.

– Znam to mjesto – prekine ga mirno i zamišljeno Sara. Moja majka je invalid. Michael je i meni pomogao da je tamo smjestim.

– Znam – reče suho Ben. – Radi toga sam i pomislio da si i ti u to umiješana. Dijete je, dakako, bilo Jansonovo i to su oni u Merrywoodu znali. Odmah po rođenju usvojeno je, a Delia se vratila svom poslu. To je bilo prije sedam godina, prije dvije, ona se zaljubila u Rogera Parneta i uskoro udala.

– Je li mu ispričala za dijete? – upita Sara. – Da – uzvrati Ben. – Bio je dovoljno pošten i razuman čovjek da mu to nije ništa znračilo. Tada je bio kandidat za člana Parlamenta i u jednim neočekivanim izborima dobio svoje mjesto. Ni on niti Delia nisu Delijinu prošlost smatrali bilo kakvom zaprekom ili zidom između njih. Što je bilo, bilo je i zaboravljeno. – Ben zastane. Kad je ponovno progovorio, glas mu je bio hladan. – Zaboravljeno, hm … samo dok se Janson nije dosjetio da bi se mogao lako domoći novca. Znaš Sara, većina obitelji ima prljavog rublja u svojim ladicama, ali ako imaju sreće, nitko ih za to ne ispovijeda. Janson je međutim, pošteno prestrašio Deliu. Anonimno joj je poslao kopiju njenoga medicinskog dosijea tražeći veliku sumu novca za original. Dogovori za isplatu trebali su se obaviti telefonom.

– Ako je to bilo anonimno, otkud znate da je kriv Michael? – protestirala je Sara. – To je mogao poslati bilo tko iz Merrywooda, sestra ili čak čistačica.

– To je i Delia isprva mislila. Posljednja osoba u koju bi posumnjala bio je Michael Janson. Ali, telefonirajući, ucjenjivač je pogriješio. Nazvao ju je Dusty a taj nadimak znala je samo jedna osoba – Michael Janson.

– I samo na osnovi tako nesigurnog podatka vi sumnjate u Michaela? – upita prijekorno Sara.

Pa, recimo da je taj detalj bio ipak neki početak za istragu – reče otegnuto Buckland. – Delia je zamolila ucjenjivača da se strpi mjesec dana dok ona pronađe novac. Nije htio na to pristati i ostavio joj je samo četrnaest dana da se snađe.

– Ali, zašto je dopuštala da je ucjenjuje kad je njen muž ionako već znao za dijete? – upita Sara. – Odvjetnik bi je i uputio što da učini.

– To je istina, ali ucjenjivač je zaprijetio da će, ako mu ne pošalje novac, kopiju medicinskog dosijea poslati redakcijama. Možeš zamisliti kakvu bi oni priču oko toga ispleli, napose oni listovi koji se ne slažu Rogerovom politikom. Ne, Delia je bila sigurna da će Roger radije dati ostavku i uništiti svoju karijeru koja je već mnogo obećavala nego da se njeno ime povlači po blatu. To nije smjela riskirati. Na sreću, Roger je baš tada bio u Africi. Da ne bi njega uključila u to, telefonirala je meni jer nije imala novca da sve isplati.

– Sve mi je tako neobično – priznala je Sara. – Mogu shvatiti da je netko ucjenjivao vašu sestru, ali ne i to da je taj “netko” bio Michael. Vi ga ne poznajete. To se nikako ne slaže s njegovom prirodom.

– Možda ga nisi dovoljno poznavala. Slično je bilo i s Delijom prije nego što ju je počeo ucjenjivati. Slijepo mu je vjerovala i cijenila ga. Ali, da se vratimo k ucjenjivanju. Prvim avionom uputio sam se u Englesku. Novi i novi dokazi …

– Kakvi dokazi? – upita Sara pokušavajući spriječiti drhtanje, ovaj put izazvano hladnoćom a ne strahom. Do tog trenutka uopće nije bila svjesna koliko se ohladila nepomično sjedeći za stolom.

– Gdje ti je šal? – upita Benson. – Gore, u sobi? – Vidjevši da je kimnula, on nastavi. – Donijet ću ti ga ako mi obećaš da nećeš ponovno pokušati pobjeći.

– Obećavam, Sad ionako više nema potrebe. Da ste me namjeravali ubiti ili … nešto slično, to biste već davno učinili.

– Pametna djevojka – reče Ben s odobravanjem u glasu. Potpali vatru, pripremi si još čaja. Samo ovaj put popij ga na miru. Još neko vrijeme ću te zadržati svojom pričom.

Uputio se prema stepenicama, a Sara pođe u kuhinju. Još prije kratkog vremena mislila je da taj dan uopće nije smio započeti a, eto, sad je već bila uvjerena da neće nikada završiti. Sat na kuhinjskom zidu pokazivao je jedanaest i trideset. Sara se iznenadi. Mislila je da je već zora. Buckland se vratio prije nego što je zakuhala voda. Sara se zahvalno nasmiješi i ogrne šalom.

– Zgodno – reče on. – Veoma zgodno.

Sara porumeni i da bi to sakrila, okrene glavu prema čajniku. -Jadna Sara. Ovaj dan bio je vraški naporan, zar ne?

Suze joj zamagliše vid. Mogla ih je zadržati kad je bio grub prema njoj, ali njegovo suosjećanje ju je razoružalo. Činilo ju je slabom, omekšavalo ju je sve do samosažaljenja. Sara pođe za njim u dnevnu sobu i sjedne za stol. On je ozbiljno pogleda, utoči joj čaja i gurne prema njoj šalicu.

– Nećeš sada cmizdriti, je li, Sara?

– Ja … imam pravo to činiti.

– Ispij čaj i priberi se – naredi on.

– Ako si me pažljivo slušala, shvatila si da nisi samo ti u nevolji. Delia ne sjedi i ne cmizdri, iako bi trebala.

– Ti si pun mržnje – reče ona, ali njegova grubost već joj je pomagala da se pribere i probudila u njoj snagu i želju da se bori.

– Kao što sam već rekao, potrudio sam se saznati što više mogu o Michaelu Jansonu. Čuo sam da je podigao veliki iznos novca i da prodaje vikendicu. Jesi li to znala?

– Ne, nije mi to rekao. – Sara je bila iskreno zaprepaštena.

– Ali, zašto mu je trebao novac? Njegova žena, odnosno moja sestra Anthea, veoma je rasipna, ali oni su bili pred razvodom. Njegovi troškovi bi se ubrzo smanjili. – Sara zastane, pogleda u šalicu i promuklo reče. – Ja naime volim živjeti mirno.

– Ljepota i skromnost, čestitam – prokomentira on ironično njenu opasku. – Da je Janson proživio, bio bi sretan čovjek. Ali, Sara, bojim se da si ti o njemu veoma malo znala. Osim vikendice, Anthea je posjedovala polovicu svega što je Janson imao. Studio, opremu, kuću, gotovo sve. Željela je da je on prije razvoda isplati. Da na to nije pristao, morao bi pričekati nekoliko godina odvojena života da bi se mogao razvesti bez teškoća.

– Kako da vam povjerujem? Čula sam samo vašu priču – reče Sara, iako je znala da bi sve mogla biti istina. Anthea je bila podmitljiva i tvrdoglava.

– Kad me bolje upoznaš, shvatiti ćeš da moja riječ vrijedi kao i svaka druga, i možda više od toga

– reče Ben. – Ipak, zašto Janson

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21