Rachel se nije protivila jer trebala joj je utjeha i toplina nečijeg pa makar i Colinova zagrljaja, Colina kojemu se zaklela osvetiti i koji je samo uvećavao njezin osjećaj krivice! Sada je bila sretna što ima rame za plakanje.

Colinovi su se prsti igrali s kovrčama na njezinu vratu, ali Rachel ih nije pokušala izbjeći osjećajući da u tom dodiru ima ponajprije utjehe. Kad se napokon sasvim umirila, Rachel se uspravi i zagleda u Colinovo lice. Sućut i nježnost na njemu gotovo je zapanjile.

– Bbb… bez obzira na otrcanu frazu koju ćeš mi sada uputiti da bi me utješio, ja ipak znam da sam kriva za Carrinu nezgodu. Htjela sam ti pokazati kako je Rachel Devlin velika učiteljica. Carrie je platila za moj ponos…

Sačekavši strpljivo da promuca sve što joj je toga trenutka bilo na duši, Colin je nježno oslovi:

– Rachel, u tome što si mi sada rekla, ima možda mrvica istine i vjerujem da ti je bilo teško i bez mog predavanja. Svemu je kriva moja narav! Ali nisam se, zapravo, ljutio na tebe, koliko na cijelu situaciju. Slažem se da si se ti htjela pohvaliti, ali i ona je to htjela. Da se to nije dogodilo ovom, vjerojatno bi se nekom drugom prilikom. Uostalom, kako da te korim, kad sam i sam od učenika zahtijevao nadnaravne napore?

– Coline, ja…

– Strpi se dok završim! – reče joj Colin nježno. – Ne volim se ispričavati, ali kad već to činim, onda to moram učiniti temeljito. Dakle, zanemarimo li krivicu, moraš se složiti da bi se malo tko snašao u takvoj prilici. A čula si što je rekao liječnik o pruženoj prvoj pomoći. Za to sam vrijeme ja, podsjeti se, stajao potpuno bespomoćan sa strane dopustivši sebi poslije takav bezobrazluk da te još i napadnem. Možeš li mi oprostiti?

– Nije riječ o tebi, Coline! Ja moram prije svega sebi oprostiti. To što kažeš uistinu je logično i znam da učitelji ne mogu biti krivi za svaki pad ili nezgodu. Pa ipak, to što osjećam i što mogu pojmiti dvije su posve oprečne stvari. Osjećam da sam kriva, do vraga kriva sam! Carrie je bila poslušna i da sam joj zabranila, ne bi mi se protivila.

Colin je ponovno privine k sebi. Toliko željna utjehe Rachel mu se ni ovaj put ne usprotivi. To malo riječi što su izmijenili pomoglo joj je više nego što se nadala. Napola usnula Rachel se odmarala u Colinovu zagrljaju. Osjetivši da je on nekamo nosi, sanjivo progunđa:

– Godinama me već nitko nije nosio…

– E, pa ja te sada nosim, spavaj!

Bilo je to očito lakše reći nego provesti, jer za koji trenutak Rachel je osjetila kako nenadano propada, da bi odmah zatim osjetila Colinovo tijelo pokraj sebe na krevetu.

– Oprosti! – smijao se. – Nije mi bila namjera da te bacim na krevet. Jednostavno sam posrnuo od umora.

– Da se nisi povrijedio? – upita Rachel smijući se.

– Ne, dobro mi je!

Spustivši poljubac na Rachelinu obrvu, uspravio se, ali mu Rachel ovije ruke oko vrata.

– Rachel… – upozori je Colin.

Ne obazirući se na njegovo upozorenje, Rachel ga blago privuče. Iznova su je oblile suze, a tijelom prošao drhtaj. Colin je nježno zagrli i poljupcima osuši suze na njenim trepavicama. Rachel se sasvim privije uza nj obgrlivši rukom snažna mu ramena, potraži njegove usne. Učini joj se da nestaje u tom slatkom dodiru. Taj pokret razotkrije odjednom Colinu bjelinu njenih dojki i on se s otvorenim divljenjem zagleda u njih. U očima Rachel mu pročita želju, nježnost i možda ljubav. Strastveno je poljubivši, Colin nježno prijeđe svojim usnama linijom njena vrata i ramena te se zaustavi na nježnim dojkama, Rachel se sasvim prepusti njegovim poljupcima. Samo on može utažiti glad koja se lijeno ali opojno razlijevala njezinim žilama. Šapnuvši mu ime, Rachel se još čvršće privije už Colina. Na njeno veliko iznenađenje, Colin je blago odgurne.

– Coline…!?

– Ne želim se poslije kajati zbog ovog. Kad budem vodio ljubav s tobom, između nas neće biti ničega osim obostrane želje.

– Znači smatraš da ne vladam sobom? – upita Rachel uvrijeđeno.

– Nije riječ o tome! Oboje smo imali naporan dan, a i malo smo pretjerali s lijekom. Sada ti ne treba ništa drugo osim sna. Zaboravimo teškoće!

Rachel kimne u znak odobravanja osjetivši kako se među njima, već pri spomenu njegove posljednje riječi, nešto ispriječilo.

– Pusti me da odem prije nego što se predomislim – namigne joj Colin uočivši promjenu u njezinu ponašanju. – Spavaj, sve će biti kako valja!

To je bilo posljednje što je čula zaspavši gotovo istog trenutka, dijelom zahvaljujući svojoj iscrpljenosti, ali i Colinovu čudotvornu lijeku.

***

Probudivši se, Rachel je odmah počela ispitivati svoju savjest. Razum joj je govorio da nema dobrih i loših ljudi, nego da svi imaju i vrline i mane. Na akademiju je došla očekujući da će susresti taštog i okrutnog čovjeka koji se koristi ljudima da bi postigao svoj cilj. A dočekao ju je netko sasvim drukčiji. Ne, doduše, asket, ali ni nalik onom kakvog je očekivala. Osjećajući potrebu da s nekim porazgovara, Rachel odluči pozvati na objed Meg Bannister. Pronašavši njezinu grupu učenika, Rachel među njima, uz Meg zamijeti i Colina.

– Što se to događa? – upita Meg kad joj se približila. – Imate novog učitelja?

– Ma ne! – nasmijala se Meg. – Pokušava s djevojkama riješiti jedan problem. Objasnit ću ti što je to! Russ Jason izvrstan je klizač, ali mu sadašnja partnerica Julie Craig ne odgovara – počne joj Meg objašnjavati. – Bolje se slaže s jednim novim plesačem. Sada Russu pokušavamo pronaći partnericu među mojim djevojkama. Colin i ja smatramo da bi to morala biti Marylin ili Valerie. No obje su bolje pojedinačno. Russ, dakako, treba partnericu za skorašnje natjecanje, ali partnericu sebi ravnu. Bilo kako bilo, pred nama je teška odluka!

– A koju bi mu ti djevojku dodijelila?

– Teško bih se odlučila, ali možda bi ipak bilo bolje da to bude Valerie. Pitam se Samo nisam li je izabrala samo zato što znam da je Marylin u pojedinačnoj konkurenciji savršena i da bi bila prava šteta natjerati je da pleše u paru. Ona bi zasjenila partnera ili u paru ne bi mogla doći do onolikog izražaja koliko bi to uspjela sama. Odoh! – završi Meg.

Zamijetivši da je zove Colin, Rachel joj na brzinu objasni svoju ideju o zajedničkom objedu, koju Meg odmah prihvati. Ostatak poslijepodneva Rachel je provela u pravom košmaru. Za sve je, dakako, bio kriv Colin Knight. Morala je napokon priznati da je on ne privlači samo fizički i da je riječ o uistinu izuzetnom čovjeku. Nije se još, doduše, upustila u veću istragu jer joj to nije omogućavala postojeća situacija, ali već je postalo očito da Colin nije mogao biti zavodnik maloljetnica. Unatoč takvom zaključku Rachel je znala da mora biti na oprezu, jer bi je mogli zavesti osjećaji ili, bolje reći, ta neobična strast prema Colinu. Ispitujući se tako, Rachel je napokon sama sebi priznala još nešto – svoju ne baš malu ljubomoru koju je u njoj oduvijek budila mlađa sestra. Nije bila riječ o zavisti zbog izgleda ili Annine nadarenosti. Rachel je voljela svoju sestru, ali joj je uvijek bilo pomalo… krivo… Da, to je prava riječ! Uvijek joj je bilo pomalo krivo što je Anne oduvijek bila mezimica. Ne toliko njihovih roditelja, koliko drugih ljudi. U Rachelinim očima, Anne je bila mlađa, manja, pametnija i bavila se privlačnijim sportom. Tak je sada Rachel shvatila pravi razlog svog odlaska iz kli-začkih krugova. Nije, naime, bila toliko riječ o potrebi za sigurnijim poslom koliko o želji da pobjegne iz područja u kojem su je uvijek uspoređivali sa sestrom. Dakako, uvijek u Anninu korist! Razjasnivši te dojučerašnje nepoznanice ili barem dobro skrivene tajne, Rachel je znala da mora biti još opreznija. Jer s tim saznanjem i sa svojom sklonošću da opravdava Colina moglo se lako dogoditi da Anninu nevolju prihvati kao običan nesporazum. Rachel su uistinu razdirali oprečni osjećaji. Nije pronašla nijedan dokaz o vezi između Anne i Colina, a Anne je u svom pismu spomenula čak i brak. To joj se doista činilo nevjerojatnim, jer već bi sasvim sigurno pronašla neki, makar i najmanji trag, načula kakvu pričicu ili intuicijom nešto naslutila. Ako među njima nije bilo ničega, što se to tada dogodilo s Anne. S koje god strane prilazila problemu, on joj se činio nerješiv. Jedva je dočekala večer. Vračajući se kući, susrela je Meg. Pred ulaznim vratima nalazila se pletena košara.

– Što je to? – upita Meg znatiželjno.

Rachel podigne košaru i unese je u kuću. Skinuvši s njena vrha crveno-bijeli pokrov, ona iznenađeno uzvikne i porumeni. U košari je bio stakleni vrč prepun žutih sunovrata i nekoliko kriški domaćeg kruha. Na komadiću papira prepozna Colinov rukopis: “Za Rachel. Nekoliko meni dragih sitnica. Lijep pozdrav od Colina!”

Zašto je to Meg morala vidjeti, pomisli Rachel zbunjeno, kako da joj sada objasni? Meg je, dakako, znatiželjno zavirila u košaru i pročitala poruku.

– Ne znam o čemu je riječ, ali sviđa mi se – izjavi Meg značajno pogledavši Rachel. – Što je to Rachel, neka šala?

Rachel se uzvrpolji.

– Ne baš šala, ali razgovarali smo nedavno o tome pa…

Da bi sakrila zbunjenost, Rachel brzo produži prema kuhinji i stavi cvijeće na prozor. – Pojest ćemo to uz objed – vedrim će glasom.

– Zašto i njega ne pozoveš? – predloži Meg. – Meni to ne bi smetalo.

Rachel odmahne glavom.

– Dobro, učini kako hoćeš, ali mislim da nije lijepo od tebe da ga ne pozoveš.

Možeš li uopće i zamisliti kako je u ovo doba godine uspio nabaviti sunovrate?

Rachel s užasom shvati da joj naviru suze. Iako ih je, okrenuvši glavu, pokušala sakriti. Meg ih je ipak zamijetila.

– Poslušaj me, malena! – reče joj dobrodušno. – Ne znam što se s vama događa i ne moraš mi reći, ali on je poludio za tobom. Ako to već nisi zamijetila, red je da ti to netko kaže. Dobro, priznajem da sam najprije bila ljubomorna. Možda sam još i sada, ali što je, tu je! Da me pogleda kao što tebe gleda, umrla bih od sreće istog trenutka. A ti se, eto, ponašaš kao najnesretnija osoba na svijetu.

– Hajde, Meg, ne pretjeruj! To je uobičajena pažnja i ništa drugo! No, moram ti priznati da sam namjeravala razgovarati s tobom o njemu.

– Lijepo! Nemam ništa protiv da mi suzama smočiš cijelo rame.

– Nije mi to bila namjera. Radije dobro naćuli uši – priprijeti joj Rachel šaljivo.

– Tema je, dakako, ljubavna priča s Colinom?

– Meg, već sam ti rekla da ta smiješna košara ne znači baš ništa!

– Hajde, nemojmo više o tome. Obje znamo što ona znači i ako mi imaš štogod ispričati, a pomoći će ti, samo pripovijedaj!

– Dobro, Meg, sama si to tražila! – reče Rachel duboko uzdahnuvši. – Dođi u kuhinju, ispripovijedat ću ti sve dok budem kuhala!

Meg je s nestrpljenjem gledala kako Rachel vadi namirnice iz hladnjaka.

– Ne šutim zato da se izjedeš od znatiželje, nego se samo pokušavam pribrati kako bih ti mogla sve sabrano ispripovijedati – reče Rachel smijući se. – Ponajprije da ti kažem ovo: jedini razlog mom dolasku ovamo jest želja da uništim Colina Knighta!

Poslije kraće šutnje. Meg duboko uzdahne.

– Moram priznati, početak je zanimljiv!

Rachel zamišljeno slegne ramenima i polako nastavi svoju priču. Kad je završila, Meg ju je stanovito vrijeme nijemo promatrala, a zatim kimne.

– Zato si se, dakle, raspitivala o onoj fotografiji kad si me prvi put posjetila!

– Da, Meg, ne mogu ti opisati koliko sam zbunjena.

– Znam, Rachel, znam… Razgovor koji je načas zapeo, nastavio se za objedom. Meg je bila iskreno zaprepaštena.

– Rachel, doista si me oborila s nogu! Ni u snu nisam mogla zamisliti da bi ti mogla biti osvetoljubiva Mata Hari.

– Ta mi uloga baš ne uspijeva – uzdahne Rachel. – Bez obzira na moj trud da šarmiram Colina, on je od početka uočio da ga zbog nečega ne volim, da me odbija… Priznajem, nekoliko sam puta uistinu bila šarmantna i gotovo sam, ili bolje reći, potpuno sam zaboravila na svoj zadatak. Znaš, osjećam se potpuno beskorisno.

– To je zato što ga voliš – izjavi Meg samouvjereno.

– To je suviše pojednostavljen problem. Iako, moram ti reći, nešto u meni brani ga od svih optužbi.

– A ako ga uspiješ obraniti, tada ti se čini da automatski ocrnjuješ sestru, nije li tako? – upita Meg suosjećajno.

– Baš tako – uzdahne Rachel.

– Znaš što – reče Meg usmjerivši vilicu prema Rachel – morat ćeš sve to razmotriti iz druge perspektive. Zaboravi da je Colin, Colin, a da ti je Anne obožavana mlada sestra.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17