Ledena strast
zatim eksplodirala preplavila ih pruživši im ono najljepše što je mogla. Uzvici zadovoljstva bili su potpuno isti, kao da se oglašava samo jedno od njih. Kad su se napokon smirili, ostali su mimo ležati kao da su se bojali da će pokvariti čaroliju koja se upravo dogodila. Rachel se prva pomakla prošavši rukom po Colinovim rutavim prsima. Colin je nježno poljubi pokupivši usnama suze na njenim dugim, tamnim trepavicama. Suze što ih je nezadrživo prolilo njezino zadovoljstvo. Colin se malo pridigne naslađujući se pogledom na obline koje je posjedovao i netom uživao u njima.
– Ljubavi htio bih ti reći nešto čega bi se uvijek sjećala, ali čini mi se da ničim ne bih mogao izraziti ono što osjećam.
– Zato šuti! – reče mu Rachel meko, nježno prelazeći prstom rubovima njegovih usnica.
– Ali, osjećam se uistinu čudesno – promrmlja Colin prislonivši njezin vlažan, mekani dlan uza svoje lice. – Koliko sam samo sretan što sam s tobom!
– Razumijem te, jer osjećam isto – reče mu Rachel namjestivši njegovu ponosnu, lijepu glavu na svoje dojke, koje on stade ponovno ljubiti budeći u njoj netom utaženu glad.
Toga je trenutka tišinu narušila zvonjava telefona iz druge sobe. Colin potiho opsuje.
– Pusti, neka zvoni!
– A ako je nešto važno?
– Mislim da smo važni samo nas dvoje – progunđa Colin ne protiveći se ipak što je Rachel ustala.
Čuo je kako nešto govori u telefon, a zatim se vratila u sobu namrštena.
– Tebe traže! Jesi li baš morao cijelom svijetu objaviti da si ovdje?
– Samo izabranima! – odgovori Colin i smijući se ustane. – Domar je bolestan pa sam morao ostaviti obavijest gdje sam. Ne brini se. Rekao sam da se moramo nešto dogovoriti! Što ćemo još uz to učiniti, to nije ničija briga. Hajde, ženo, natrag u krevet, još nisam s tobom završio!
Rachel ga posluša i zavuče se pod pokrivač, no po boji Colinova glasa bilo je jasno da će ipak ostati sama. Nekoliko minuta poslije njeno predviđanje potvrdio je namršteni izraz Colinova lica.
– U dječačkim spavaonicama pokvarila se slavina pa moram tamo. Već su do koljena u vodi.
– Lijepo si to izmislio! – zadirkivala ga je Rachel.
Pokupivši odjeću, Colin sjedne pokraj Rachel na krevet i zagleda se u nju s iskrenim žaljenjem u privlačnim očima.
– Ne vjerujem da ću se večeras više vratiti, a sutra ujutro putujem. Baš sam izabrao vrijeme…
– Ne brini se – prekine ga Rachel nježno – nadoknadit ćemo to drugi put!
– Ovoga vikenda! – upadne Colin žurno. – Cijeloga vikenda u mojoj vikendici. Odjeće ponesi što manje možeš, jer ti neće trebati.
– Kako vi kažete, gospodine!
– Znači nećeš me iznevjeriti?
Umjesto odgovora Rachel se pridigne i poljubi ga. Kako mu je uopće moglo pasti na um takvo što? Pa to što je s njim doživjela bilo je uistinu nezaboravno!
– Oh, mila, kad bih barem mogao ostati – šapne Colin i pomiluje je tako nježno da bi ga najradije bila zamolila da ostane pa makar se cijela akademija našla pod vodom. Ipak, umjesto toga nježno ali odlučno ga odgurne.
– Drugi put, Coline, drugi put!
– Javit ću ti se iz New Yorka – uzdahne Colin. – Dogovoreno?
– Dogovoreno!
Još trenutak i više ga nije bilo. Ostavši sama, Rachel odjednom postane svjesna činjenice da mir i sreća kojima je trenutačno bila okružena neće dugo potrajati. Jer, tu je još njena sestra Anne koje nema. Roditeljima će morati saopćiti da je Anne lagala. Ali, o tome poslije, pomisli pospano, tonući ponovno u sjećanje na maloprijašnje nezaboravne trenutke s Colinom. Svaki živac u njoj zadršće i ona se blaženo prepusti sanjarenju, a zatim i snu. Meg ju je nazvala iduće večeri, raspitujući se je li uspjela što god saznati. Rachel joj je objasnila da je sve priznala Colinu i da je on to lijepo primio.
– Znači li to da si pripravna za moju pripovijest o Anne? Mislim da će ti ona pomoći da procijeniš situaciju i pravilno prosudiš oboje – i Anne i Colina!
Meg joj je predložila da se nađu u velikoj sali za sastanke.
– Donesi nam kavu! – reče joj Meg namještajući filmski projektor.
– Sada ću, samo da to premotam.
Uistinu zatečena, Rachel ju je poslušala. Kad se vratila, sve je već bilo pripremljeno za projekciju. Meg je ugasila svjetlo, a Rachel se znatiželjno zagleda u platno. Ugledavši Anne, nije mogla zadržati uzvik. Film baš nije bio najbolje snimljen, ali Rachel je sa zadovoljstvom mogla utvrditi da pred sobom vidi onu sjajnu Anne koju je poznavala i koja je u sebi ujedinjavala gracioznost Marylin Harter i vrašku privlačnost Valerie Thompson.
– Dakle, što kažeš? – upitala je Meg kad se film odvrtio.
– Ne shvaćam čemu sve to – priznala je Rachel. – Anne je bila izvrsna, a ja to znam. Pa čak i više od toga! To nije samo sestrinska predrasuda, nije li tako?
– Ne, Anne ovdje zaslužuje još veću pohvalu! No, pogledaj sada film snimljen četiri mjeseca poslije ovog! Sve je bilo isto, i muzika i klizač, ali dojam nije. Anne je klizala nekako ukočeno i premda nijednom nije pogriješila, vidjelo se da to radi mehanički i da više nije ona stara.
– Oh! – uzdahne Rachel.
– Da, baš tako! – složi se Meg. – Znaš li koliko me je to razljutilo? Sav naš trud bio je uzaludan, jer Anne je odjednom odustala. Pronalazila je kojekakve izgovore da ne vježba, ali moje prigovaranje nije pomoglo. Ako je u tebi ostala i mrvica sumnje u Colina, mislim da ti je ovaj film rekao sve. Nije on više cijenio i gurao Marylin nego je Anne odustala od utrka.
Rachel se učini da će joj pozliti. Sjećanje na Anne bilo je bolno, ali još je bolnija bila istina koju joj je taj film otkrio.
– Misliš li da je to učinila zbog Colina?
– Da, mislim da je tako – uzvrati Meg kratko. – Ali ne krivim njega. Sama sam se nekoliko puta uvjerila da ju je pokušao obeshrabriti. To će ti i drugi potvrditi, pa čak i Marylin!
– Vjerujem ti, Meg – uzdahne Rachel. – Ima ipak još nekih stvari koje moram raščistiti. Bez obzira na sve, moram naći Anne. Što se tiče Colina, ja…
Ne znajući kako da objasni svoje osjećaje, Rachel je porumenjela poput dvanaestogodišnje djevojčice.
– A, tako! – uzvikne Meg značajno namignuvši. – Colin te je, dakle, u sve ovo uvjerio i bez moje pomoći?
– Ali i to mi je mnogo pomoglo – Rachel će odlučno. – Ne mogu shvatiti zašto je Anne ostavila klizanje kad je oduvijek živjela samo za nj.
– Djeci ovdje nije lako – objasni Meg. – Mnogi su ovdje samo zato da ostvare roditeljske snove. A i oni koji su to sami izabrali imaju svoje trenutke osamljenosti i neodlučnosti. Zbog toga se i događaju takve stvari kao s Anne, koje ih ipak “prođu” na vrijeme.
– Samo ne u njenom slučaju!
– Da, imaš pravo! Znaš, Rachel, bila sam bijesna na Anne, ali samo zato što sam se suviše brinula o svemu. Najradije bih je bila dobro istukla da se napokon pribere. No, ipak nisam i sada je nema.
– A čemu trovanje, Meg?
– Poza! Htjela je nekako privući Colinovu pažnju. To mi je, uostalom, i sama priznala u bolnici. Namjerno je uzela manju dozu koja joj nije mogla ozbiljnije naškoditi.
Razgovor o Anne nastavile su u Meginoj kući, a zatim je Rachel još jednom sama o svemu razmislila. Bilo joj je drago što je povjerovala Colinu prije negoli joj je Meg sve to ispripovijedala. Jednoga dana u budućnosti, ako budu imali zajedničku budućnost, bit će mu drago što mu je unatoč svemu povjerovala.
***
Idućeg jutra naseljem se pročulo da je Rachel Annina sestra. Brbljava Meg nije se mogla suzdržati i Rachel je isprva bila nezadovoljna zbog toga, ali vrlo se brzo umirila. Tko zna, možda je to najbolji način da sazna nešto o Anne, od nekoga tko i ne znajući, drži ključ rješenja. U jednoj od dvorana susrela je grupu Meginih učenica, u kojoj je nekad bila i Anne. Većina ih je reagirala znatiželjom, samo je Marylin zbog nečega izbjegavala Rachelin pogled. A Val je pokazivala otvoreno neprijateljstvo. Čim se Rachel udaljila od njih, Marylin ju je pristigla. I dalje izbjegavajući Rachelin pogled, upitala je:
– Smijem li s vama razgovarati? Možda poslije ručka u restoranu?
– Dakako – složila se Rachel nadajući se da je uspjela zadržati prisebnost i ne pokazati koliko je uistinu uzbuđena.
Poslije podne u restoranu Marylin je još bila podjednako uzbuđena.
– Poslušaj, Marylin – progovorila je Rachel poslije nekoliko uzaludnih pokušaja da djevojčicu udobrovolji općim primjedbama o njenu klizanju – pretpostavljam da mi želiš nešto reći o Anne. Možda nešto što bi najradije prešutjela, ali ja sam ovih dana štošta saznala pa me nemoj štedjeti! Ja Anne još volim i želim saznati što više o svemu kako bismo je moji roditelji i ja mogli pronaći.
– Mislim da zapravo više želim govoriti o sebi – priznala je Marylin – odnosno imam potrebu da vam se povjerim. Smijem li?
– Samo naprijed!
– Znam da vam je Meg pripovijedala o tome da jedna od nas mora klizati s Russom Jasonom. Ja to ne želim. Nije riječ o Russu, nego ne želim to ni sa kim. To zacijelo zvuči strašno, ali znam da ću ipak učiniti onako kako odluče Meg i Colin. Ipak, bilo to sebično ili ne, ja priželjkujem olimpijska natjecanja sama. O tome sam sanjala cijeli život! Anne mi je bila velika suparnica.
Kava u Rachelinim ustima zadobila je neki gorak okus. Čemu to priznanje, pitala se. Ako je ta djevojka nekako nau-dila Anne, hoće li moći ostati dugo mirna?
– Meg mi je pokazala filmove i znam da je Anne sama odustala – reče Rachel što je mirnije mogla. – Ti si sada glavni takmac pa ne znam u čemu je problem. Nitko protiv tebe nije rekao ni riječi!
– Glavni takmac!? – ponovi Marylin s gorčinom, nervozno se igrajući s ledom u čaši. – Nadam se da je tako. Ali, vratimo se k Anne! Bile smo prijateljice na stanovit način. Voljela sam je iako me pobjeđivala. Ali, kad je sve pošlo krivo, ja… pa ne ponosim se baš time…
Marylin zajeca, a u njene krupne, tamne oči navru suze.
– Nastavi! – ohrabri je Rachel blago. – Što mi god priznala, neću to nikome reći.
– Pa nije baš tako ružno – promuca djevojka – Nisam ništa učinila Anne, ali to je baš ono što me muči. Možda sam mogla nešto učiniti!
– Mučiš me zagonetkama – Rachel će, nasmiješivši se usiljeno. – Ja još mnogo toga ne znam!
Marylin uzdahne i nastavi:
– Dakle, Anne se zaljubila u Colina. Mnoge su se, ali Anne je bila tvrdoglava. Kad nije mogla ništa postići, prestala je klizati. Mislim da ga je tako željela kazniti. Tako mi je barem rekla. Možda sam trebala više razgovarati s njom i pokušati joj nekako pomoći. Nikada neću odgonetnuti zašto joj nisam pomogla. Zacijelo sam to shvatila kao priliku da se ja istaknem.
– Ne budi nepravedna prema sebi, Marylin! Nisi mogla ništa učiniti.
Rachel se nije mogla ljutiti na Marylin. Od nje je, u najmanju ruku, bilo pošteno već to što je priznala svoju slabost.
– Nešto sam ipak učinila – posjetila sam je u bolnici! Odglumila je da je dobro i da će sve biti po starom pa sam se vratila kući s uvjerenjem da će biti kao prije. Umjesto toga, ona je nestala! Colinu je rekla da ide kući. Poslije, kad je već sve bilo kasno, saznalo se da nije otišla kući te da ni njena obitelj ne zna ništa o njoj. A ja još ne znam je li mi zbog toga drago ili žao. Mislite li da sam grozna?
– Ne, svi smo u životu proživjeli takvu fazu kad nismo znali smo jesmo onakvi kakvi bismo trebali biti. Mislim, zapravo, da je sve dobro dok se to pitamo!
– Znači, ne ljutite se što joj nisam bila bolja prijateljica?
Rachel se nasmije i odmahne glavom.
– Mlada si i trebaš još mnogo naučiti! Kao, uostalom, i ja. Došla sam ovamo s uvjerenjem da je svemu kriv Colin i tek sada vidim da nisam imala pravo. Svi, dakle, griješimo, i sve dok tražiš vlastite greške, neće te zavesti ambicija. Hvala ti ipak što si mi se povjerila!
Kad su se rastale, Rachel se zamisli. Ni za što na svijetu ne bi se vratila u svoje naporno tinejdžersko doba!
Colin se javljao svake večeri. Nestrpljivo je iščekivala njegove pozive, praktično živeći za njih. Nedostajao joj je više nego što je mogla i pomisliti. Već zvuk njegova glasa grijao joj je srce. Kad joj je u četvrtak tužno saopćio da se još mora zadržati na putu, Rachel je bila gotovo slomljena od žalosti. Tješila ju je jedino pomisao da je i on podjednako patio. Kad je u subotu napokon zakucao na njena vrata, Rachel ga je oduševljeno dočekala. Okrećući je oko sebe, nije ju prestajao ljubiti.