– Dobro, dijete, ali budi oprezna!

– Hoću, pozdravi mamu!

Završivši razgovor, Rachel se vratila na divan i ispružila duge, lijepo oblikovane noge. Nastojala se potpuno opustiti jer je osjećala da su joj svi mišići napeti. A idućih nekoliko tjedana čekali su ih veliki napori. Rachel je uvijek nalazila vremena za klizanje, ali znala je da će uskoro provoditi više vremena na ledu nego što je u posljednjih nekoliko godina. Kako je nekad mrzila te duge, duge noge! Još kao dijete, mnogo prije Annina rođenja patila je zato što je viša od djevojčica svoje dobi. Njena majka, i sama u mladosti strastvena klizačica, povela ju je na led čim je prohodala. S obzirom na Rachelinu visinu, učitelji su majci taktično predložili sportsko umjesto umjetničkog klizanja, ali Rachel mu se potpuno predala tek kad je shvatila da u njemu ima uspjeha. Pa i nakon toga nerijetko je, još kao dijete, s blagom zavišću gledala umjetničke klizače. A kao djevojčica sanjala je otvorenih očiju da je iznenada prestala rasti i da se pretvorila u ljupku, nježnu djevojku koja uokolo hoda u kratkim, blistavim hlačicama. No, taj joj se san nije ostvario.

U četrnaestoj godini Rachel je bila viša i od dječaka svoje dobi. A plava punašna Anne već u četvrtoj godini izazivala je divljenje svojih učitelja klizanja. No, unatoč svemu, između Rachel i Anne nikad nije bilo suparništva. S obzirom na njihove osjećajne i fizičke razlike, zacijelo bi bilo teškoća da ih nije dijelilo čitavih deset godina. Rachel je uvijek bila majčinski raspoložena prema malenoj, zlatokosoj djevojčici i ponosila se njezinim uspjesima. Bilo joj je drago da njena sestra ne mora patiti od kompleksa visine. Anne je, s druge strane, gotovo obožavala Rachel pouzdajući se više u nju negoli u majku. Umjesto mama ili tata prva riječ koju je izgovorila bila je – Shelley. Iako su je svi zvali Rachel, za Anne je ona uvijek ostala Shelley. Anne, njezina Anne! Sjećanje na sestru postalo je prava opsesija. Anne je godinama bila nada i ponos cijele obitelji, a sada nitko ne zna gdje je. Kad je postalo očito da je Anne vještinom nadmašila sve svoje učitelje, Carlislesovi su je odlučili poslati u specijalnu školu. Rekli su im da je Anne buduća olimpijska nada i da to svakako moraju učiniti. Bio im je to velik financijski teret, ali Rachel je odlučila preuzeti brigu o tome i da je svakako upiše u Klizačku akademiju Colina Knighta u Vermontu. Od samog početka Anne je često u svojim pismima i telefonskim javljanjima spominjala Colina Knighta. Kući je dolazila rijetko, obično za praznike, a i tada je brbljala o njemu. To nikoga nije zabrinjavalo, jer je Anne još bila djevojčica, a Colin odrastao, zreo muškarac te, kako se činilo, izuzetno poštovan zbog svojih sposobnosti. Kad je navršila sedamnaestu godinu, rekla im je da se ona i Colin vole i da će se udati za njega kad bude punoljetna. Unatoč Anninoj mladosti i velikoj dobnoj razlici između nje i Colina, sve je sumnje raspršila njena zanesenost. No, pokazalo se i to naglo, bez prethodnog upozorenja da su Rachel i roditelji pogriješili u procjeni. Anne je jedne noći hitno odvezena u bolnicu zbog uzimanja prevelike količine sredstava za umirenje. Nije bila u životnoj opasnosti, ali roditelji su bili potreseni. Javili su joj da dolaze, ali ona ih je zamolila da je puste samu kako bi razmislila o nekim stvarima. Vrlo im je brzo stiglo njezino pismo. Od tada prošlo je već prilično vremena, ali Racheline se oči pri pomisli na nj ispune suzama, a srce joj jače zakuca.

“Dragi mama, tata i Shelley! Mislila sam da me Colin voli, da ću se udati za njega i da će on preuzeti brigu o mojoj klizačkoj karijeri. Nisam imala pravo, jer on me samo iskoristio. Pretpostavljam da me nikada nije ni volio. To bih mogla razumjeti da je ostavio na miru moje klizanje. Ali i to mi je oduzeo prepustivši moje mjesto Marylin Harter. Nakon toliko godina naporna rada uzeo mi je moje klizanje! Ne znam što da radim, jer mi nije preostalo više ništa. Ali, moram naći nešto i to sama ovaj put! Znam da će vam to teško pasti, ali moram prekinuti dosadašnji način života i početi sve iz početka. Molim da me shvatite i da poštujete moje želje. Uskoro navršavam osamnaest godina pa će sve biti u redu. Znam da vam je ovo veliko razočaranje, ali ne mogu se suočiti s vama. Možda nikada neću moći, ali ono se više neće ponoviti. Hvala vam na svemu što ste učinili za mene! Voli vas Anne”

Pokušaji da je pronađu nisu urodili plodom. Iako još neiskusno dijete, Anne je zamela sve tragove. Rachelin osjećaj gubitka udvostručio se kad je zamijetila kako je to slomilo njihove roditelje. Pod teretom tuge, George Carlisle nekako se smanjio, a u čelo su mu se urezale duboke bore. Srčane smetnje Margaret Carlisle bile su sve češće i ona je sada stalno uza se imala nitroglicerin. Najtužnije je ipak bilo to što su to oni skrivali pred njom i trudili se pokazati vedro lice. Njihov usiljeni smiješak samo je uvećao njezin bijes i rodio ideju da Colin Knight mora biti kažnjen. Gotovo ne nadajući se nekom uspjehu, prikupila je ipak preporuke bivših učitelja i nekoliko profesionalnih klizača te poslala molbu za rad u Klizačkoj akademiji Colina Knighta. Uspjehu je pridonijelo i to što se Colin, kako se sada pokazalo, prisjetio jednog davnog natjecanja. Sada već do grla u toj pustolovini, Rachel se nadala da će rezultati biti vrijedni njezina uloga. A uložila je uistinu mnogo! Zbog zahtjeva za neplaćeni tromjesečni dopust, umjesto nje bit će u McMullinovoj korporaciji unaprijeđen netko drugi. Ni njezina plaća ovdje nije ravna onoj u Chicagu, s tim da još mora plaćati tamošnji stan. Jer, vratit će se čim se osveti Colinu Knightu. A to znači da mora upoznati život i rad u akademiji te pribaviti dokaze o zavođenju još jedne mlade, neiskusne studentice. Planirala je da o svemu izvijesti javnost i uništi Colina Knighta – osobno i profesionalno! Ni u jednom trenutku nije posumnjala u to hoće li on ponoviti svoje ponašanje. Njezino sanjarenje prekine zvonjava telefona.

– Rachel, ovdje Colin Knight! Provjeravam samo je li sve u redu.

Zašto ne bi bilo, najradije bi ga upitala, ali se suzdrži i milozvučno odgovori:

– Da, sve je kako valja! Kućica je lijepa, izvana i iznutra, a prekrasne zelene planine uistinu su me oduševile.

– Drago mi je! Ja sam odgovoran za unutrašnje uređenje, ali, na žalost, prirodi moram prepustiti tvoje oduševljenje okolišem.

Napravila je grimasu, ali nastavila najljubaznije:

– No, dobro, ali ti si zaslužan za odabir lokacije za akademiju koja mi se zasad neobično sviđa.

– Izvrsno, nadam se da se nećeš razočarati i da ćeš ostati kod nas. Imaš li štogod za pojesti?

– Da, hvala! – slaže Rachel.

– Dobro, Rachel Devlin. Vidimo se ujutro! Čuvaj se!

Rachel ga ljubazno pozdravi, ali istodobno isplazi jezik od nemoćna bijesa. Znala je da se ponaša djetinjasto, ali zahvaljujući tome, malo se opustila. Sutra neće smjeti pokazati neljubazno lice i morat će se smiješiti dok je ne zabole vilice. Smiješiti se potiskujući želju da udarcem u lice izbriše osmijeh s Colinova muževna lica. Rachelin je mir sada bio nepovratno narušen i ona odluči otići u kupovinu u Spencer Hill. Čim se našla u trgovini, vratilo joj se dobro raspoloženje i sa zadovoljstvom je obilazila police uspoređujući cijene s onima u Chicagu. Poznato je lice ugledala u posljednji trenutak, kad je već bilo prekasno da se sakrije. Colin ju je gledao ispitivački. Rachel svlada strah koji se u nje najprije javio te pribravši se, uz smiješak mu kimne.

– Što radiš ovdje?

– A ti? – uzvrati Colin. – Nisi li rekla da imaš nešto za pojesti?

Govorio je polako namrštivši se kao da se tobože prisjeća je li dobro upamtio njene riječi. Rachel slegne ramenima. Mora biti uvjerljiva.

– Nisam te htjela opterećivati jer sam znala da ću se snaći. Hvala ti na pozivu i brizi!

Ovaj put on slegne ramenima.

– Uobičajena Knightova ljubaznost i šarm.

Rachel se nasmije pitajući se sve vrijeme kako da ga se oslobodi. Čini se da joj je suđeno da se bakće s Colinom Knightom. Nadala se da će ga konzumirati u malim dozama, ali kao što obično biva, gorku pilulu bolje je progutati odjednom.

– Uobičajeni šarm!? To je koristan dar!

– Da, ali proradi samo kad je čovjek iskren.

Iskren, ponovi u sebi Rachel ironično.

– Da, Rachel – nastavi Colin – ne bih te želio gnjaviti ako si umorna, ali volio bih da zajedno večeramo u najboljem restoranu na Spencer Hillu.

– Radije ne bih – usprotivi se Rachel -moram odvesti stvari kući.

– Hladno je i neće se pokvariti – reče Colin motreći je značajno kao mačka miša. Iako ju je njegova upornost smetala, nije mogla a da ne prizna kako joj ona istodobno i godi.

– Nisam odjevena za otmjeni restoran, možda drugi put.

– Naprotiv, draga, odjevena si baš kako valja za ovdašnji najbolji restoran u kojem je najskuplji obrok sendvič sa šunkom. Popusti i pristani na moj prijedlog, nećeš požaliti! Imaju i specijalne sendviče sa šunkom! Hoćemo li?

Rachel je u sebi bjesnjela, a on se smješkao dopustivši sebi u jednom trenutku i takvu drskost da joj namigne. Pa on joj udvara!? Rachel spusti pogled trudeći se sakriti bijes koji je u njoj budio svijetao pogled njegovih zelenih očiju. Čemu ljutnja kad mu je očijukanje isto tako prirođeno kao i ti stalni osmijesi?

– Umorna sam, Coline, i …

– Još jedan razlog više da požuriš na večeru i brzo u krevet! Hajde, pomoći ću ti da završiš s kupovinom pa idemo! Obećavam ti da ćeš se vratiti prije nego ti se pokvari mlijeko.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17