***

Prvi je tjedan prohujao u dahu. Rachel je morala priznati da je rad s djecom oduševljava, iako u Vermont nije došla da bi se zabavljala. Još prije kraja tjedna smatrala ih je “svojim klincima”. Na njeno veliko zadovoljstvo Colina Knighta viđala je vrlo rijetko, a i tada u većem društvu. Jednom je samo nakratko navratio dok je radila sa srednjom grupom djevojaka. Prišao joj je blizu, bliže nego što je željela, i ponovno ju je iznenadila njegova visina. Bio je uistinu natprosječno visok i snažan, i nekako “življi” od drugih. Čovjek kojega moraš zamijetiti.

– Rachel, gledao sam te nekoliko puta i vidim da znaš s djecom – rekao je ozbiljnim glasom. – Zacijelo si otkrila tajnu uspjeha.

– Uspjeha!? – Rachel ga iznenađeno pogleda. – Možda, ali nisam toga svjesna. Ne razumijem se mnogo ni u djecu, a ni u psihologiju. Ponašam se prema njima kao i prema svakom drugom.

Nasmiješio se, zbunivši Rachel toplinom što je zračila iz njegovih očiju. Uvijek je smatrala da su zelene oči hladne, a u njegovima je bilo topline i humora. Možda malo previše topline koja je natjera da spusti pogled.

– Znam tvoju tajnu, Rachel! Djeca vole kad razgovaraš s njima ravnopravno.

Prije negoli je Rachel stigla odgovoriti, Carrie ju je pozvala da je pogleda.

– Bravo, Carrie! – nasmije se Rachel oduševljeno kad je djevojčica spretno i brzo ušla u zavoj.

– Carrie se najviše plaši zavoja – objasni Rachel, okrenuvši se prema Colinu. – Brza je, ali mnogo gubi usporavajući na zavoju. Moramo još mnogo raditi!
Mislim da ima sve preduvjete da postane najbolja u grupi. A možda i bolja od svih!

Iako ju je Colin u znak odobravanja samo nemarno potapšao po ramenu, Rachel je protrnula od njegova dodira. Učinilo joj se da ju je opekao.

– Ježić! – šapnuo je Colin podrugljivo, zamijetivši da se gotovo ukočila od njegova dodira. – Nastavnice Devlin – nastavio je glasnije – radite izvrsno, i neka tako bude i ubuduće! Vidimo se poslijepodne na sastanku?

– Svakako – odgovorila je Rachel ravnodušno, iako je želju da ga potpuno ignorira gotovo nadvladavao ludi poriv da ga pomiluje.

Zacijelo gubim razum, pomislila je Rachel bespomoćno. Kao da je naslutio što se u njoj zbiva. Colin se izazovno nasmiješio i pošao k izlazu. Prisustvujući, prvi put te večeri, sastanku svih učitelja, Rachel se uživjela u ulogu pasivnog promatrača. Odmah joj se svidjela ležerna atmosfera, tako neuobičajena na njezinim poslovnim sastancima. Čavrljalo se, prepiralo, diskutiralo sve s mnogo smisla za humor! Rachel su najprije svima redom predstavili. Bilo je naporno odjednom upamtiti toliko imena.

– Opusti se! – šapnula joj je Meg Bannister i pruživši joj šalicu kave, namignula joj. – S vremenom ćeš ih sve upoznati, a i vrlo brzo, vjeruj mi, poželjeti da neke među njima i zaboraviš.

– Ali, svi su tako simpatični!? – čudila se Rachel.

– Ima li takvih mjesta na svijetu gdje su svi divni? – upitala ju je Meg namršteno.

Rachel se nasmijala.

– Zacijelo nema, ali meni je ovdje zasad dobro!

– Da, ali ima nešto vrlo neobično na ovoj akademiji pa i u ovom dijelu grada – izjavila je Meg ozbiljno.

– O čemu je riječ?

– O nemogućnostima pronađeš slobodnog muškarca.

– Ne tvrdiš valjda da u cijelom Spencer Hillu nema nijednog neoženjenog muškarca!?

– Pa … ja se povremeno viđam s jednim Dennisom. Odmah te upozoravam, ruke k sebi! – upozori je Meg.

Smijući se, Rachel joj je obećala da će se držati po strani. Poslije sastanka nastavile su još neko vrijeme čavrljati, a zatim je Meg pozvala Rachel sutradan na objed. Unutrašnjost Megine kuće uistinu je iznenadila Rachel.

– Mislila sam da su nam kućice podjednako uređene, ali tek sada vidim da su potpuno različite.

– Za to je zaslužan Colin koji ne voli serijsku proizvodnju.

Pripremajući objed, Meg je Rachel tutnula u ruke album s fotografijama.

– Tu su fotografije mojih učenika!

Nemarno listajući album, Rachel se odjednom ukočila – S jedne fotografije gledala ju je sestra Anne. Njena lijepa i tada još sretna Anne. Iako bi najradije bila odmah nešto priupitala, uspjela se suzdržati. Tek kad je pronašla zajedničku fotografiju djevojaka iz Annine grupe, pokazala ju je Meg.

– Tvoja najnovija grupa? – upitala je nemarno. – Poznajem neke od djevojaka.

Podignuvši glavu sa zelene salate koju je toga trenutka čistila, Meg kimne.

– Da tu je većina. Nema Liše Davison, oboljele od reumatske groznice i male, plave Anne Carlisle. Žao mi je zbog te djevojke. Bila je izvanredan talent! – I ona se razboljela? – procijedi Rachel nadajući se da je neće odati drhtanje glasa.

– Na stanovit način da, ali ne poput Lise. Ona je jednoga dana jednostavno prestala dolaziti na vježbe. Izmišljala je bolesti i slično, ali svi smo znali istinu. Ona se, naime, zaljubila u Colina. Da budem iskrena, ne znam u kakvoj je to vezi s klizanjem, jer u njega smo manje-više sve zaljubljene.

– Zar i ti Meg!? – upita Rachel, svjesna da što prije mora promijeniti temu kako ne bi postala sumnjiva.

– Da … i ja! – uzdahne Meg sanjarski. – Moj bože, pa prvih nekoliko mjeseci nisam ni o čemu drugom mislila negoli o njemu. Kako sam samo smišljala načine da ga zavedem!

– Ne želiš, valjda reći da te odbio!? – upita Rachel s iskrenim zaprepaštenjem.

Meg je, naime, iako ne ljepotica bila vrlo zgodna i atraktivna mlada žena.

– Slušaj, Rachel, to je samo za tvoje uši. Sada se šalim na vlastiti račun, ali nekoć sam se zbog toga gotovo razboljela. Colina sam upravo … progonila! Kad mi je, naposljetku, dao do znanja kako želi da ga pustim na miru, bila sam sasvim slomljena. Nije mi to saopćio tako grubo, ali svejedno … Rekao mi je da sam mu draga, ali da se ne kani viđati sa svojim suradnicama. Navodno zbog mogućih komplikacija, svađa i sličnih besmislica.

Rachel se nasmiješi prisjetivši se kako je Colin to isto pravdanje kad ga je ona upotrijebila, nazvao istim imenom – besmislicom!

– Zašto se smješkaš? – upita je Meg sumnjičavo. – Znači li to da je tebi predložio izlazak?

Rachel slegne ramenima. Nije željela povrijediti Meg.

– Nova sam ovdje pa mi je zacijelo na taj način htio poželjeti dobrodošlicu. Iako na mene nije ostavio osobit dojam. Muškarac s manama, kao i drugi.

– Zar sam rekla da je bez mana? – upita Meg mršteći se.

– To sam zaključila iz tvoje pripovijesti. Gospodin Savršenstvo! – podrugljivo će Rachel.

– Ne savršen, ali … sjajan! – izjavi Meg zamišljeno.

– Baš pretjeruješ!

– Hajde, Rachel, razumiješ ti mene dobro! Colin je profesionalac koji se posvetio klizanju i koji to očekuje i od drugih. Budući da ti “drugi” nisu baš uvijek savršeni, Colin zna biti i bučan, razdražljiv …

– Neugodan – doda Rachel.

– Zar ti se već zamjerio? – upita Meg ljubopitljivo.

– Nije, ali ne volim idealizirati ljude – odgovori Rachel nemarno. – No, zaboravimo to, nastavi malo o sebi!

– Pa, dobro, kao što vidiš, preživjela sam i viđam se s dvojicom: Dennisom kojega sam već spomenula i jednim mladićem iz mog rodnog mjesta. O Colinu, na stanovit način, još sanjam. Rijetki su takvi muškarci …

Srećom, pomisli Rachel. Ostatak večeri brbljale su o svemu i svačemu, ali na Rachelinu žalost, nijednom riječju Meg se nije vratila na ime koje bi Rachel bila tako rado čula. Ništa više nije saznala ni u razgovoru s drugim namještenicima idućeg tjedna. Colin je, doduše, bio česta tema razgovora, ali njegovo ime nije nijednom dovedeno u vezu s Anne. Za nju se govorilo da je bila velika klizačka nada koja se, tko zna zašto, povukla s leda. Nekoliko je puta Rachel susrela i Colina. Ponašao se prijateljski, ali više nijednom nije spomenuo zajedničke izlaske. Ponekad bi osjetila da je promatra i kad bi se okrenula, u očima mu je bio neki čudan izraz, nešto kao žaljenje ili takvo što. Uputivši se jednog sunčanog poslijepodneva u kupovinu u Spencer Hill, Rachel je odlučila popiti sok u kavani u kojoj je prvi dan večerala s Colinom. Ulijevajući sok u čašu, na drugom je kraju zamijetila Marylin Harter.

– Zdravo! – mahnula joj je Rachel prijateljski.

– Gospođice Devlin, jeste li sami? Htjedoh reći, smijem li k vama?

– Sjedni, ne volim biti sama!

– Ni ja – reče mlada djevojka prigušenim glasom, kao da joj nešto namjerava povjeriti.

Na Rachelinu žalost, nisu se odmakle dalje od mode, filma i sličnih tema. Slušajući je kako bezbrižno čavrlja, Rachel se pitala je li Anne s tom djevojkom bila prisna.

Vrata kavane odjednom su se otvorila, i Rachelino srce gotovo obamre od nekog čudnog uzbuđenja. Na ulazu je stajao Colin. Rachel uzdahne. Nije mogla objasniti svoj strah. Je li to bila posljedica sumnje da bi im mogao prići, ili da bi mogao produžiti svojim putem?

– Tako, dakle, moje kolegice utapaju tugu u piću – rekao je vedro iako pomalo suzdržano stojeći podalje stola.

– Svatko ima neki porok – reče Rachel.

– Mi smo noćne ptice – zacereka se Marylin. – Dakako, samo na akademiji!

– Samo neka tako ostane – priprijeti joj Colin.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17