Ledena strast
– Ali, kako ću Meg? – nasmije se Rachel. – Morala bih isuviše toga zaboraviti.
– Barem pokušaj! – uozbilji se Meg.
Ustavši, koracala je amo-tamo po kuhinji poput tužioca koji se upravo priprema iznijeti neki slučaj pred sucem i porotom.
– Mislim da je Colin Knight sjajan čovjek, i to ne krijem.
– Kao i većina drugih ljudi – zamišljeno će Rachel. – Colin, Bijeli vitez!
– Tu činjenicu ne možeš sasvim zanemariti – reče Meg oštro. – Nije nas mogao baš sve prevariti. Da se zabavljao s učenicama, već bi to netko zamijetio. Poznavala sam Anne, a poznajem i njega. Znam da nije svetac, da zacijelo ne živi ni poput redovnika. Razmisli sad malo o sestri! Možda se promijenila u deset godina, koliko je bila na akademiji. To je veliko razdoblje i možda je niste dovoljno ni upoznali. Nemoj mi odmah odgovoriti, nego najprije razmisli. Kako se ponašala kad joj nešto nije uspijevalo? Ja bih ti u tome mogla pomoći poslije. Sada ti najprije sama razmisli!
Rachel zagnjuri lice u dlanove i umorno uzdahne.
– Ne mogu više misliti, Meg! Uništit će me proturječni osjećaji. U Colinovu čestitost uvjerila sam se već nekoliko puta. ali kako da povjerujem da je Anne lažljivica ili zabušant?
– Ne pretjeruj, Rachel! – ljutito će Meg. – Nije sve crno-bijelo kao što misliš. Sredi najprije svoje dojmove, a zatim ih “razrijedi” suosjećanjem i saznat ćeš sve!
– Hvala, Meg – zahvalno će Rachel – mnogo si mi pomogla!
Kad je Rachel idućeg jutra umorna došla u kuhinju da bi skuhala kavu, pogled joj je najprije zapeo na cvijeću na prozoru. Istog trenutka donijela je odluku: Colin je zaslužio da mu pruži priliku da se brani! Umivši se najprije u kupaonici hladnom vodom, Rachel je uzela šalicu kave i pošla k telefonu. Pomisao na tu odluku i predstojeći susret s Colinom plašila ju je, ali ipak se nije predomislila. Začuvši Colinov glas, gotovo je spustila slušalicu, ali uspjela se svladati i procijediti:
– Ovdje Rachel! Oprosti što to nisam još sinoć učinila, ali eto. Zahvaljujem ti na poklonima.
– Kakvim poklonima!? – nasmijao se. – Obične sitnice!
– Ali lijepe! – prozbori Rachel već mnogo sigurnije. – Gdje si, zaboga, uspio pronaći sunovrate!? Pa Vermont je još pod snijegom!
– Gledao sam televiziju i čuo kad su u vremenskoj prognozi objavili da je u središnjim krajevima zemlje toliko neočekivano zatoplilo da je procvalo cvijeće. Nazvao sam jednu tamošnju cvjećarnicu i naručio sunovrate.
Rachel je načas potpuno zanijemjela. Meg je bila u pravu. Koliki trošak za rukovet žutog cvijeća! Odaje li takvo ponašanje čudovište?
– Rachel još si tu?
– Tu sam! Moram priznati da sam dirnuta tvojom pažnjom.
– Učinio sam to s predumišljajem.
– Doista?
– Upravo tako! Želim tog nepoznatog suparnika zauvijek ukloniti iz tvojih misli!
Rachel uzdahne. Još jedna laž među njima. Došavši u Vermont, najiskrenije je vjerovala u svoj zadatak. Sada joj je bilo dosta laži i poluistina. Bez obzira na sve, otkrit će svoje karte.
– Coline, moram razgovarati s tobom. I bit će bolje da prekineš s ljubaznošću dok ti sve ispripovijedam.
– To zvuči pomalo zastrašujuće…
– Bojim se da i jest.
– Reci gdje i kada, ja sam ti na raspolaganju.
– Možeš li večeras, poslije devet sati?
– Svakako!
Rachel je cijeloga dana bila u nekom čudnom stanju. Nekoliko ju je ljudi upitalo je li bolesna. Znala je da je čeka težak zadatak, bez obzira na to što je osjećala prema Colinu ili on prema njoj. Jer, predstoji joj suočenje s njim i priznanje da je da je na akademiju došla samo zato da mu se osveti.
U devet sati Rachel je požurila kući te, istuširavši se, na brzinu navukla hlače i izblijedjeli džemper. Više joj nije bilo važno kako izgleda. Colin će je i tako prezreti kad mu sve ispripovijeda.
Na zvuk zvona, Rachelino se bilo ubrza da bi, kad ga je ugledala, načas potpuno zastalo. U bijelom kašmirskom džemperu i rebrastim pamučnim hlačama Colin se doimao uistinu sjajno. Uvela ga je u sobu i ponudila vinom. Ona nije sjela, nego se nervozno ušetala amo-tamo ispred iznenađenog Colina.
– Rachel, zaboga, sjedi i reci mi o čemu je riječ! Ništa nije toliko strašno da mi to ne bi mogla u miru ispripovijedati.
– Prosudi kad me čuješ!
– Dobro, ali sjedi, užasno me živciraš!
Ležerno naslonjen, s ispruženim nogama pred sobom, Colin je bio potpuno miran. Rachel sjedne u naslonjač njemu nasuprot i zagleda se u jastuke na kauču.
– Dakle, ovako… sjećaš li se, Coline, svoje studentice Anne Carlisle?
– Annie!? Dakako, ona je moje najveće razočaranje. Mogla je jednoga dana postati dobitnica zlatne medalje.
U Colinovu glasu, na Rachelino iznenađenje, nije bilo ni traga nelagode ili zbunjenosti. Duboko uzdahnuvši, zagledala mu se ravno u zelene oči i procijedi:
– Anne je moja sestra.
Saznanje ga je očito zbunilo, ali ne i uznemirilo.
– Točnije, moja polusestra – doda Rachel. – Otuda razlika u prezimenima!
– Mislim da je spomenula sestru, brzinsku klizačicu… – izjavi Colin zbunjeno, odmahnuvši desnom rukom.
– Mislim da je rekla da se zove Shelley. Ni u jednom trenutku nisam ništa posumnjao. Zašto mi to nisi rekla? Ne shvaćam, Rachel…
– Znam da ne shvaćaš! Zato sam te i zamolila da dođeš. Anne je mnogo mlađa od mene. Kad je počela govoriti, nadjenula mi je taj nadimak i tako mi je on ostao. Znala sam da naš nećeš dovesti u vezu.
U zelenim očima nije se vidjelo kolebanje. Colin se doimao zbunjeno, znatiželjno, ali ni najmanje zabrinuto. Rachel odluči skratiti priču.
– Coline, Anne je roditeljima i meni ispripovijedala da se volite, da će se udati za tebe i da ćeš se ubuduće brinuti o njenoj karijeri. Nakon što se pokušala ubiti, napisala nam je da si je ostavio i da si njezino mjesto, profesionalno i privatno, prepustio drugoj. Napisala je još kako bi bila podnijela to što si je napustio, ali da ne može bez klizanja. Nakon toga ona je nestala i još nam se nije javila. Posao u Chicagu napustila sam samo zato da bih ti se mogla osvetiti za sve što si učinio Anne i mojim roditeljima.
Colin zazviždi, napuni sebi čašu i zamišljeno se zagleda preda se.
– Sada mi je štošta jasnije – reče tiho. – Ne čudim se što si me izbjegavala. Zar vam se Anne zaista još nije javila?
– Ne – odmahne Rachel glavom. -Nemamo pojma gdje je, ni kako je!
– Jadno dijete…
– Ti se ne ljutiš na mene!? – iznenađeno će Rachel osjetivši sućut u Colinovu glasu.
Colin se ozbiljno zagleda u nju.
– Reci mi, Rachel, zašto si promijenila mišljenje o meni? Pretpostavljam, naime, da mi sve to ne bi ispripovijedala da ti je još na umu osveta.
Rachel nemoćno odmahne glavom.
– Posljednjih nekoliko tjedana bila sam najnesretnija osoba na svijetu. Došla sam ovamo s uvjerenjem da ću naći pravo čudovište, ali ni najmanja sitnica nije govorila tome u prilog. Što se dogodilo s Anne? Možeš li mi možda pomoći?
– Anne je svojeglava djevojka kojoj nisam uspio objasniti da ne želim imati ništa s njom. Najprije sam je jednostavno ignorirao, a kad to nije pomoglo, podviknuo sam. – Colin se pokunji. – Nisam baš ponosan na to što se dogodilo. Zacijelo sam mogao smisliti neki bolji način, ali ta me igra već počela zamarati. Znaš već moju narav! Ponio sam se prema njoj kao prema trogodišnjoj djevojčici. Tada je sve počelo: najprije izostajanje s vježbi, zatim njezine tobožnje trbobolje pa glavobolje, onda durenje, mrzovolja i slično. Rekla je da je izgubila mjesto, je li? Pa ona ga se odrekla!
– To sam već čula – reče Rachel s gorčinom u glasu. – Meg me, naime, upoznala s nekim pojedinostima, no obazrivo, ali ja to još ne mogu prihvatiti. Jednostavno ne želim povjerovati da je Anne bila toliko glupa. Ili bolje reći… toliko kriva!
– Ne budi nepravedna, Rachel! Ona je samo dijete koje se zateklo daleko od kuće, a u takvoj situaciji događa se i koješta mnogo gore od toga. Možda se nadala da će pričajući tebi i roditeljima o tome što zapravo sama želi, ostvariti svoj san. Anne je nadarena klizačica, ali mislim da nije smjela doći ovamo. Nedostaje joj emocionalne ustrajnosti koju ponekad u sebi otkrijemo prekasno, suviše prekasno!
Sakrivši lice medu dlanove, Rachel duboko uzdahne.
– Oh, zacijelo me sada mrziš zbog svih tih sumnji.
– Mrzim te!? – Kleknuvši pokraj Rachel, Colin joj blago razmakne ruke i zagnjurivši joj lice u dlan, nježno ga poljubi. – Tebe? Nikad! Naprotiv…
– Kako možeš tako govoriti, nakon svega što sam ti ispripovijedala!?
– Mogu jer te volim – šapne Colin tiho ali odlučno. – Osim toga, na stanovit način sretan sam zbog svega ovoga. Lakše mi je kad je između nas tvoja sestra nego… netko drugi! To što si mi večeras priznala samo me učvrstilo u uvjerenju da si vrijedna divljenja i odana. Voliš svoju sestru i prirodno je da joj vjeruješ. Zadovoljan sam već time što si spoznala istinu. A kad je pronađeš, trebat će joj tvoja pomoć pa i više od toga!
– Oh. Coline..
– Tiho! – prekine je Colin pokrivši joj prstom usnice. – Za večeras je bilo dovoljno priče.
Ustavši, Colin je podigne i privije k sebi. U očima mu se vidjela želja i Rachel uspravi glavu. Dosad ju je uvijek nešto kočilo. Sada je prvi put slobodna. Slobodna da se prepusti njegovu zagrljaju, njegovim poljupcima. Žudnja u njoj rasla je i ona se čvrsto privije uz njegovo vitko tijelo, strastveno se prepustivši poljupcima, dok od njih, naposljetku, nije posve onemoćala. Jednom rukom u njenoj gustoj kosi, a drugom milujući njena meka leđa, Colin je nježno mrmljajući usnama prelazio mekom linijom njezina vrata. Koliko je dugo čeznula za tim!
– Tako si nježna… – promuklo šapne Colin.
Rachel ga ušutka novim poljupcem. On je dočeka isprva nježno, a zatim zapovjednički razbukti u njoj vatru kakvu još nitko prije toga nije i Rachel se činilo da odjednom postaju jedno tijelo što sagorijeva u istoj strasti.
– Bit će bolje da sjednemo, jer ćemo pasti – šapne Colin glasom promuklim od strasti.
Rachel bez oklijevanja pođe za njim prema kauču. Kad ju je zagrlio, ona ga blago gurne i podigavši se malo, osloni se svom težinom strasti svoga tijela na njega, zadrhtavši od užitka koji joj je pričinio dodir njegove brade na njenim grudima. Više naslutivši nego zamijetivši čuđenje i divljenje u njegovim očima, Rachel se sagne i ovlaš ga poljubivši, nježno stade grickati njegove usne, Colinove ruke. Neko vrijeme sasvim mirne čvrsto su se objesile oko nje, a njegove usne strastveno upile u njene. Bio je to poziv na koji je Rachel bila spremna odgovoriti. Colin se malo pomakne i svuče džemper, Rachel mu prođe rukom kroz raskuštranu kosu i ljubeći ga, stade otkopčavati dugmad na njegovoj košulji.
– Što ćeš ovaj put izmisliti da mi pobjegneš? – upita Colin muklo, prelazeći usnama nježno preko njenih kapaka.
– Ako me ne vara sjećanje, prošli si put ti odustao.
– To se više neće ponoviti – nasmije se Colin meko. – Previše te želim!
– Znači nećeš misliti da sam drska ako ti predložim da se preselimo u sobu?
– Poželjno drska! – šapne Colin poljupcima paleći vatru na njenu vratu.
Primivši je za ruku, Colin ju je poveo prema krevetu. Kada joj je nježno skinuo cipele, Rachel se s užitkom protegnula na mekim jastucima i ispružila ruke. Vidjelo se da je samo na to čekao, jer su već idućeg trenutka bili jedne usne i jedno tijelo. Kad su napokon oboje bili posve nagi, Rachel je od čežnje za njegovom puti boljelo cijelo tijelo.
– Trebam te! – šapne promuklo.
Oboje su podjednako uživali u slasti uzajamnog podavanja. Colinova joj je nježnost rekla više nego što bi to mogle ikakve riječi. Rachelino tijelo drhtalo je od gotovo bjesomučne želje za njim i ona više nije bila ona, bila je sušta želja. I samo ju je Colin mogao opet vratiti samoj sebi, samo se s njim može osjećati cijelom. Kad ju je Colin napokon uzeo, učinilo joj se da gubi svijest, da nestaje, da postaje bestjelesna. Ničega više nije bilo osim te razdiruće strasti. Požurujući ga, nije uspijevala zatomiti uzvike zadovoljstva. Jer, to je bilo ono za čim je čeznula – za tim trenutkom i za tim čovjekom! Žudnja se sukobila sa žudnjom,